Djeca koja se bore s dugotrajnim bolestima nemaju samo tjelesne bolove kao jedini izazov. Odsustvo prijatelja i izostanak iz škole također zabrinjava. Zbog toga je stvoren školski robot AV1.
Njegov zadatak je u učionici funkcionirati kao oči, uši i glas djece koja ne mogu biti u školi, ali mogu upravljati robotom iz bolesničkog kreveta.
Dječak Elliot Smith koji se oporavlja od tumora na mozgu je dobio priliku da zbog robota ostane u kontaktu sa svojim prijateljima i da prati nastavu. On upravlja robotom pomoću prijenosnog računala te tako može slušati nastavu i govoriti. Ako poželi postaviti pitanje učitelju upali glavu robota da bi skrenuo njegovu pažnju.
Škole same također mogu unajmiti robota ili ga kupiti za otprilike 2,5 tisuća eura. AV1 Elliota Smitha, kojeg su drugi učenici nazvali Bob, plaćen je donacijama i akcijama prikupljanja novca.
Izgled robota podsjeća na vrtnog patuljka i izradila ga je norveška organizacija No Isolation koja je i osnovana kako bi se borila protiv problema osamljenosti. Naime, širom Europe 370 mladih u dobi od osam do 20 godina koristi AV1, a najviše ih u Skandinaviji.
Sve je započelo tako što je utemeljiteljica organizacije No Isolation Karen Dolva pokrenula sve nakon što joj je prijateljica koja je medicinska sestra opisala rad na dječjem odjelu kao vrlo deprimirajući.
Učinak samoće na djecu koja se izolirana oporavljaju od nečega je težak. “Zaključani su i zaboravljeni. Kada im bude bolje gurne ih se u svijet s pretpostavkom da će odsad biti sretni jer su ozdravili”, ispričala je Dolva.
Znanstvenici britanske fondacije za rak CLIC Sargent ustanovili su da je gotovo pola roditelja djece reklo da su dijagnoza i liječenje rezultirali udaljavanjem djeteta od vršnjaka.
Nakon uspostave veze s fondacijama i zdravstvenim radnicima u Velikoj Britaniji Dolvina je organizacija saznala da čak 70.000 britanske djece provede bitan dio školske godine u bolnici ili u svom domu zbog bolesti.
Mjeseci kemoterapije su Elliotu Smithu s jugozapada Engleske značili da je preslab za pohađanje nastave. Težina mu se gotovo prepolovila i jedva je mogao jesti. Njegov otac tvrdi da je robot unio značajnu promjenu i smanjio njegovu tjeskobu zbog izostanka s nastave.
Drugi razlog za zabrinutost je bio gubitak kontakta s prijateljima, a istodobno je postao i svjestan svog novog izgleda. “Njegova kosa tek počinje rasti. Kad god smo negdje išli s Elliotom on nije želio skidati kapu”, dodaje njegov otac.
Što sam dječak misli da je glavna korist od robota AV1? “Vidjeti svoje prijatelje”, spremno odgovara Elliot.
