Da li je moguće da ratove budućnosti vode borbeni strojevi umjesto ljudi? Istraživači robotike i proizvođači strojeva za vojnu namjenu nadaju se pozitivnom odgovoru. S 8000 robota već danas u vojnoj službi, lako je zamisliti da u budućim ratnim sukobima strojevi preuzmu glavnu ulogu.
Većina robota u vojsci koristi se uglavnom za neborbene zadaće poput deaktivacija eksplozivnih naprava. Iznimka je bespilotna letjelica (eng. lethal aerial drone), koja se koristi za borbene zadaće. Bob Quinn, zaposlenik američke podružnice britanskog proizvođača robota, tvrdi da ćemo u budućnosti imati puno više strojeva bojne namjene na prvim linijama fronte – „Svi koji su bili na bojišnici, shvaćaju prednost oružje na daljinsko upravljanje.“
Većina ljudi koja je gledala filmove o Terminatoru sa strahom gleda na ovu viziju budućnosti. Quinn priznaje da su znanstveno fantastični filmovi izazvali zabrinutost i među starijim pripadnicima vojnog osoblja. On naglašava kako je bitno da budućim borbenim strojevima upravljaju vojnici te da nikako ne smiju funkcionirati autonomno.
„Brzina modernih sukoba može otežati izravnu ljudsku kontrolu,“ kaže Peter Singer, autor knjige Wired for War. „Uzmimo za primjer automatski protuartiljerijski sustav koji se koristi u Afganistanu. Kada se prema vojniku ispali topovski projektil, on ima dovoljno vremena tek da zausti psovku. S druge strane, obrambeni sustav u istom razdoblju ima vremena za uništenje nadolazećeg projektila. Ljudi su samo kotačić u sustavu. Možemo ga upaliti i ugasiti, ali odluka više nije u našim rukama.“ Ukoliko automatizirani sustavi krenu sami donositi odluke, kako možemo biti sigurni da će napadati predviđene mete i poštovati zakone ratovanja.
Vojska Sjedinjenih Američkih Država nedavno je angažirala akademika Patricka Lina da se pozabavi pitanjem robotske etike. „Kada govorimo o autonomnim robotima, prirodna je pretpostavka da će biti programirani tako da budu moralni. Uostalom, to je i način na koji programiramo osobna računala,“ kaže Lin. Da nije sve idilično pokazuje slučaj robota kojega je razvila američka vojska. Riječ je o kopnenom vozilu bez vozača pod nazivom EATR.
EATR ima mogućnost obnavljanja vlastitih zaliha goriva. Proces zahtijeva skupljanje dostupnog organskog materijala koji se zatim pretvara u gorivo. Prvo što mnogima padne na pamet kada čuju za ovaj koncept je šokantna slika stroja koji proždire raspadnuta tijela vojnika na bojištu kako bi ih pretvorio u gorivo. Izumitelj navedenoga vozila dr. Robert Finkelstein sa Robotic Technology Inc, kaže da vozilo uistinu konzumira organski materijal, ali uglavnom biljnog podrijetla. „Robot može koristiti samo ono za što je programiran. Drugim riječima, u svojoj memoriji ima jednu vrstu jelovnika.“
Unatoč tome, postoji puno skeptika koje zabrinjavaju upravo projekti poput navedenog. Profesor Noel Sharkley, suosnivač International Committee for Robot Arms Controle (Međunarodni odbor za nadzor korištenja oružja u robotici), jedan je od njih. „Možete ga učiti koliko vas je volja, usaditi mu sve etičke norme na svijetu. Ako se norme ne unesu pravilno, od svega neće biti nikakve koristi. Ljudi se mogu pozvati na odgovornost, strojevi ne.“
Ukoliko se ne možemo pouzdati u procjenu robota koja je razlika između neprijateljskih vojnika i nedužnih civila, Patrick Lin predlaže da se strojevi koriste samo u određenim situacijama. „Ako se na određenom području vode intenzivne borbe, može se s velikom sigurnošću zaključiti da se tamo nalaze isključivo borci. U tom slučaju bilo bi prihvatljivo upotrijebiti bojne robote. Ta situacija naziva se „krvava klopka. Sve mete koje se nalaze unutar klopke smatraju se legitimnom metom.“
Drugi istraživači smatraju da će roboti izbjeći ljudske pogreške. „Roboti koji su ispravno programirani, rijeđe će ubijati nedužne ljude. Kao glavni razlog navodi se nedostatak emocija. Roboti ne osjećaju strah, što znači da neće panično reagirati u napetim situacijama,“ kaže Robert Finklestein.
S tim stajalištem ne slaže se Cristopher Coker sa London School of Economics koji se bavi proučavanjem prošlih i sadašnjih ratova. „Mislim da bi naglasak trebalo staviti na ljudski faktor. Na žalost, moje mišljenje ne dijeli vojska koja u svojim izvješćima na ljudski faktor gleda kao na ´najslabiju kariku´. Smatram da je takav stav pogrešan. Držim da je ljudski faktor najsnažnija karika. Računala nikada neće biti u stanju simulirati ´ratnički kodeks´, odnosno moralne norme koje gaje profesionalni vojnici,“ kaže Coker.
Razvoj vojne robotike uvelike je unaprijedio mogućnost borbenih letjelica. Najbolji su primjer bespilotne letjelice koje se koriste na borbenim zadacima u Afganistanu. Razvoj kopnenih robota teče puno sporije i njihovi rezultati su manje uvjerljivi. Unatoč tome, pritisak javnosti zbog velikog broja poginulih vojnika u Afganistanu i Iraku, garantira da ljudi poput Boba Quinna neće ostati bez posla.
Izvor: BBC
