NASA je dosad poslala četiri vozila na Mars – Sojouner 1997. godine, Spirit i Opportunity 2003., a 2011. Curiosity. S obzirom na to da ESA (Europska svemirska agencija) planira nove misije za 2016. i 2028. godinu, a s dosadašnjima je bilo tehničkih poteškoća, razmatraju neke dorade rovera.
Zasad su to roboti koji se napajaju solarno s 6 kotača i robotskim rukama koje mogu uzimati uzorke tla rukovati kamerama. Da bi se istraživanja razvijala po planu potrebno je doraditi vozilo tako da se ne bi ponovio slučaj rovera Spirit koji je izgubljen jer je zapeo u pijesku na Marsu. “Glavni izazov je pokretljivost jer dosad korištena vozila jednostavno ne mogu obići sva mjesta s kojih treba pokupiti uzorke”, kažu Pål Liljebäck i Aksel Transeth iz zaklade SINTEF (Skandinavska zaklada za razvoj industrije i znanosti).
Rješenje problema pokretljivosti mogao bi biti tzv. snakebot (robot-zmija) u kombinaciji s vozilom dosadašnjeg tipa. ESA i znanstvenici uključeni u projekt misle da će kombiniranjem ova dva sustava objediniti i njihove dobre karakteristike. Rover može prelaziti velike udaljenosti, a snakebot može puzati i tako doći do mjesta nedostupnih dosadašnjim roverima, što otvara brojne mogućnosti.
Rover već sad može analizirati sakupljene uzorke tla, a dobivene rezultate slati na Zemlju. ESA želi pronaći i mogućnost slanja uzoraka na zemlju. Snakebot bi omogućio bolje prikupljanje uzoraka s nedostupnih područja.
“Razmatramo više različitih rješenja koja bi omogućila roveru i robotu zajednički rad. Budući da rover ima snažan izvor energije, može napajati snakebota pomoću kabela. Ako bi robot koristio akumulatorsku bateriju mogao bi se isprazniti i tad bi bio izgubljen. Putem tog kabela održavala bi se i komunikacija snakebota i vozila” objašnjava Aksel Transeth i dodaje: “Moguće je jednu od robotskih ruku preinačiti u snakebota koji se sam može spojiti i otpojiti tako da bi mu se omogućilo samostalno kretanje.”
“Stalna povezanost rovera i robota znači i da će robot moći pomoći ako rover zapne pa se u tom slučaju robot može spustiti na tlo i zaviti oko stijene omogućavajući roveru izvlačenje.” dodaje Liljebäck.
Odsjek za primjenjenu kibernetiku i Norveško sveučilište za znanost i tehnologiju godinama usko surađuju na razvoju snakebota, no sada prvi put vide potencijal upotrebe u praksi. Nadaju se da će uskoro njihove ideje potaknuti razvoj i implementacije ovakvih sustava.
Izvor: SINTEF
