Prema rezultatima jednog istraživanja na UCL-u (University College London), genetske razlike značajno su povezane s vjerojatnosti kojom ljudi preuzimaju upraviteljske odgovornosti.
Studija objavljena na internetskom portalu Leadership Quarterly prva je koja prepoznaje specifične DNA sekvence povezane s tendencijom pojedinaca da zauzmu poziciju vođe. Međunarodni istraživački tim, uključujući i akademike s Harvarda, Sveučilišta u New Yorku i Sveučilišta u Kaliforniji, na velikome uzorku blizanaca procijenio je da četvrtina promatranih varijacija vodstva među pojedincima može biti objašnjena genima koje su naslijedili od svojih roditelja.
“Identificirali smo genotip, nazvan rs4950, koji se dovodi u vezu s nasljeđivanjem sposobnosti vođenja kroz generacije”, izjavio je glavni autor, dr. Jan-Emmanuel De Neve (sa Škole javne politike Sveučilišta u Londonu). “Uvriježeno mišljenje da je vodstvo vještina većim dijelom ostaje istinito, ali mi smo pokazali da je, dijelom, i genetska osobina.”
Kako bi pronašli genotip, dr. De Neve i njegovi kolege analizirali su podatke dviju velikih skala uzoraka iz Sjedinjenih Američkih Država dostupnih preko Nacionalne longitudinalne studije adolescentskoga zdravlja (Add Health) i Framinghamove studije o srcu.
Usporedili su genetske uzorke otprilike 4 tisuća pojedinaca s informacijama o poslovima i odnosima te pronašli da u obje ankete postoji značajna veza između pojavnosti genotipa rs4950 i vodstva. Ponašanje vođe mjereno je utvrđivanjem zauzimaju li pojedinci nadređene uloge na radnome mjestu ili ne.
Tim je pronašao da iako zauzimanje pozicije vođe uglavnom zavisi o razvijenim vještinama, nasljeđivanje osobina vođe, također, igra veliku ulogu.
Dr. De Neve je izjavio: “Nedavno, u kolovozu, profesor John Antonakis, poznat po svojima radovima o vodstvu, postavio je pitanje: “Postoji li određeni gen za vodstvo?””
“Ova studija daje nam odgovor “da” – donekle. Iako bi o vodstvu i dalje pretežno trebali govoriti kao o vještini koja se može razviti, genetika – točnije genotip rs4950 – također igra značajnu ulogu u predviđanju tko će vjerojatnije zauzeti vodeću poziciju.”
Ustvrdio je da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se razumjeli načini na koje rs4950 djeluje s drugim faktorima na nastanak osobine vodstva, kao što je, primjerice, okruženje iz kojega dijete uči.
Dr. De Neve je dodao: “Naš rad skreće pozornost i na etičke probleme koji okružuju korištenje genetskih testova za selekciju i procjene vodstva i kako bismo trebali ozbiljno uzeti u obzir proširivanje trenutne zaštite protiv genetske diskriminacije na burzi rada. Naš glavni prijedlog za praksu jest da ovo istraživanje može pomoći u identificiranju specifičnih faktora okoliša koji mogu pomoću u razvijanju vještina vođe.”
“Želimo li stvarno razumjeti vodstvo i njegov utjecaj na organizacijske, institucionalne, ekonomske i političke ishode, moramo istraživati i prirodu i odgoj”, zaključio je dr. De Neve.
Izvor: UniversityCollegeLondon
