Pacijentima s dugogodišnjom ovisnošću o narkoticima u mozak će biti ugrađen implantat koji bi trebao regulirati njihovu potrebu za drogom, što je prvo takvo istraživanje u Sjedinjenim Državama.
Gerod Buckhalter (33) više od deset godina bori se s ovisnošću o narkoticima. Nekoliko ih je puta prestajao uzimati, no ponovno im se vraćao, što je rezultiralo višestrukim slučajevima predoziranja, zbog čega su mu kirurzi nedavno ugradili svojevrsni “pacemaker za mozak”, piše BBC.
Dr. Ali Rezai, koji je uz pomoć kolega obavio zahvat, upozorava da se, premda mnogi vjeruju kako je riječ o tehnologiji koja bi mogla promijeniti puno toga, ovakve stvari ne smiju koristiti za “poboljšanje ljudske rase”.
Buckhalter je operiran 1. studenoga u bolnici na Sveučilištu Zapadne Virginije, a nakon njega istome zahvatu bit će podvrgnuto još troje dobrovoljaca.
Proces počinje nizom skeniranja mozga, nakon čega se obavlja operativni zahvat tijekom kojega liječnici pacijentu naprave malu rupu u lubanji. Kroz nju se u točno određeni dio mozga uvodi elektroda od 1 mm čija je zadaća regulirati impulse ovisnosti i samokontrolu među pacijentima.
Elektroda ima bateriju koja se ugrađuje ispod ključne kosti, a moždanu aktivnost potom prati niz stručnjaka za ovisnost, psiholozi i fizijatri.
Rjieč je dubokoj stimulaciji mozga (DBS), koju je FDA (Američka agencija za hranu i lijekove) odobrila za liječenje Parkinsonove bolesti, epilepsije i opsesivno-kompulzivnog poremećaja.
Implantate u mozgu danas ima oko 180.000 ljudi u svijetu.
Treba istaknuti da je DBS prvi put odobren za liječenje ovisnosti o narkoticima, što je bilo prilično zamršeno jer su u donošenju odluke sudjelovali brojni znanstvenici, psiholozi i etičari.
Zdravlje i ponašanje pacijenata u iduće će dvije godine izbliza pratiti brojni stručnjaci.
– Ovisnost je vrlo složena jer se radi o čitavom nizu genetskih elemenata. Brojni ovisnici o narkoticima danas nemaju pristup liječenju. A ovakav način liječenja je namijenjen samo onim pacijentima kod kojih nijedna druga metoda nije polučila rezultate, bez obzira na to je li riječ o medicini, bihevioralnoj terapiji ili o društvenim intervencijama – rekao je dr. Razai te dodao da je predoziranje u SAD-u najveći uzrok smrtnosti među populacijom mlađom od 50 godina.
No stručnjaci ukazuju na etičke probleme kad je posrijedi “spajanje ljudi i tehnologije”. I dr. Razai je skeptičan kad je riječ o umiješanosti tehnoloških tvrtki u ovo područje medicine.
– To je vrlo dobro za znanost, no potrebno nam je više znanstvenih saznanja da bismo o ljudskome mozgu doznali više. Ova metoda ni u kojem slučaju ne smije poslužiti za ‘poboljšanje ljudske rase’, jer se ne radi o tehnologiji za masovnu potrošnju – istaknuo je Razai.
Smatra da se u skladu sa strogim propisima može odlučivati o tome komu se, nakon podnošenja zahtjeva, može ugraditi takav implantat.
– Nije to kao kad vas cijepe ili kad napravite tetovažu jer svi dobro znamo da operativni zahvat sa sobom nosi rizike koji nisu zanemarivi. Ovakav je zahvat namijenjen samo onima s kroničnom ovisnošću kod kojih nema nikakvih naznaka oporavka od nje – ističe dr. Razai.
