Španjolski matematičari pokazali su kako se ozljede donjih ekstremiteta zbog bavljenja nogometom, atletikom ili košarkom mogu predvidjeti matematičkim jednadžbama i logičkom regresijom. Ovo je istraživanje rezultat suradnje sveučilišta u Granadi, sveučilišta Pablo Olavide u Sevilji te Instituta Vicente Espinel od Málage.
Ovaj je rad objavljen u magazinu Apunts. Medicina de L’esport, a na njemu su sudjelovali Antonio Fernández Martínez sa Sveučilišta Pablo de Olavide, Juan Carlos de la Cruz Márquez, Belén Cueto Martín i Juan Carlos de la Cruz Campos sa Sveučilišta u Granadi (Španjolska) te Santiago Salazar Alonso s Instituta Vicente Espinel od Málage.
“Identifikacija faktora koji izazivaju sportske ozljede omogućile bi trenerima i sportašima modificiranje programa treninga ne bi li izbjegli eventualnu buduću ozljedu. Iako su se radovi na temu sportske medicine tradicionalno bavili dijagnozom i terapeutskim aspektima sportskih ozljeda, njihova preventiva, brza dijagnoza i najbolji tretman mogli bi odrediti budućnost karijere sportaša. Također bi mogli pomoći sportašima pri ostvarenju osobnih i profesionalnih ciljeva u okviru svog realnog potencijala,” navode znanstvenici.
Faktori koji uzrokuju ozljede
Znanstvenici ističu kako postoje tri glavna faktora koji uzrokuju sportske ozljede: pogrešne tehnike treniranja, neodgovarajuća ili oštećena sportska oprema te antropometričke ili biomehaničke abnormalnosti. Zadnja grupa faktora bila je polazišna točka istraživanja. Pokušali su odrediti stupanj rizika od potencijalne ozljede sportaša u području donjih ekstremiteta kroz određene antropometričke parametre. Učestalost ozljeda mladih sportaša izuzetno je visoka, navode autori ovog rada. 998 od 1000 mladih igrača košarke doživi po jednu ozljedu u svakom trenutku. Košarka je sport u kojem je ovakav učestalost najveća, prati ga rukomet s 814 ozlijeđena igrača na svakih 1000 igrača te odbojka s 548. Rad odražava kako se 39% Španjolaca bavi sportom dok njih svega 6% trenira svaki dan. Polovica tih 6% doživjet će neki oblik lakše ozljede i tako kroz cijeli život.
Nedavna istraživanja
Ovakav tip istraživanja relativno je nov fenomen. Prvi pokušaj predviđanja sportskih ozljeda opisao je Shambaugh 1991. preko međusobno ovisnih varijabli, nesrazmjera težine u kretanju na dvije noge te devijacije Q-kuta kvadricepsa. Španjolski znanstvenici njegov rad i rezultate drugog autora, Grubbs, kao temelj ovog istraživanja: iskoristili su Shambaughov postotak za košarkaše u odnosu na praktičnu prezentaciju, uzelo se u obzir predstavnike oba spola. Analizirane su različite varijable za predviđanje u raznolikoj sportskoj populaciji, uključujući i trkače te skakače oba spola, u dobi između 14 i 18 godina. Cilj je bio pronalazak valjanog alata za predviđanje rizika od ozljede u gore spomenutoj populaciji te pronalazak matematičkog algoritma pod nazivom `Fernandezova stopa ozljeda`. Prema formuli:
1/1 + e–(0,757 _ AQI – 0,647 _ DGM2),
gdje je, AQI Q-kut donjeg lijevog ekstremiteta, a DGM2 kvadrat razlike između debljine oba bedra.
Ovo istraživanje dokazuje kako je analiza logističkom regresijom valjana metoda za razlikovanje antropometričkih parametara povezanih sa sportskim ozljedama. Nadalje, autori ovog rada upozoravaju kako je nužno nastaviti raditi na ovoj temi ne bi li se učvrstila ideja o analizi tjelesne strukture sportaša kao dobre metode za predviđanje budućih ozljeda. Ta bi metoda sportašima mogla biti od velike pomoći u poboljšanju sportskih dostignuća, ali i zdravlja.
Izvor: eurekalert.org
