Štakori mogu naučiti igrati skrivača, a kad pobijede – cijuču od sreće. Tako kaže studija objavljena u časopisu Science.
“Već je poznato da se štakori uključuju u jednostavne oblike igara, no htjeli smo saznati mogu li naučiti igrati nešto složenije igre poput igranja skrivača”, rekao je medijima voditelj istraživanja, neurobiolog Michael Brecht.
Tim znanstvenika s berlinskog sveučilišta Humboldt je u laboratoriju igrao nešto drukčiju verziju dobro poznate igre, podučavajući štakore kako se skrivati i pronalaziti druge.
Kroz razdoblje od nekoliko tjedana, znanstvenici su otkrili kako su štakori brzo naučili kako igrati tu igru. Najzanimljivije je bilo otkriće da su počeli razvijati taktike i strategije u igri.
Umjesto hrane, štakori bi za nagradu dobili škakljanje za uspješno skrivanje i pronalaženje znanstvenika. Međutim, kad bi ih znanstvenici pronašli, štakori bi se ponekad ponovno skrivali, čak i ako to znači da neće dobiti nagradu. To je za znanstvenike bio dokaz da su igrali zbog same igre, a ne zbog nagrade.
Također, iako su bili tihi kad su se skrivali, znanstvenici tvrde da su štakori cijukali od sreće kad bi pronašli znanstvenike, što ukazuje na to da su razumjeli pravila igre.
“Izgledali su kao da se zaista zabavljaju”, ispričao je Brecht. “Postanu jako glasni, stalno se glasaju jer su oduševljeni kad nas pronađu. No kad se sakriju, izuzetno su tihi”.
Brecht je također dodao i kako su životinjama dali raznovrsne opcije za sakrivanje. Primjerice, “glupa” skrovišta poput prozirnih kutija, ali životinje su se umjesto njih ipak opredijelile za “pametnija” skrovišta, poput neprozirnih kutija.
Znanstveni tim je proučavao neuralnu aktivnost u prefrontalnom korteksu štakora dok su se igrali i otkrio da nekoliko stanica u tom području mozga reagira na određene aspekte igre. Brecht vjeruje da će ovo istraživanje ponuditi dublji uvid u veze između igre i kognitivnih sposobnosti.
