Prije nego što pokušamo odgovoriti na pitanje iz naslova, spomenimo da ni astronomi nisu sigurni kakav tip objekta može emitirati više energije nego nekoliko stotina milijardi zvijezda zajedno. Upravo takav objekt su otkrili znanstvenici okupljeni oko projekta All Sky Automated Survey for Supernovae (ASAS-SN), nakon što je dotični prvi put zasjao u lipnju prošle godine.
Navedeni objekt, za koji se pretpostavlja da je riječ o hipernovi, nalazi se u dalekoj galaksiji koja je od Zemlje udaljena impresivnih 3,8 milijardi svjetlosnih godina. Iako je riječ o neopisivo sjajnom objektu, 200 puta snažnijem od prosječne supernove, 570 milijardi puta sjajnijem od našeg Sunca te 20 puta sjajnijem od svih zvijezda u Mliječnoj stazi, dotičnog sa Zemlje nije moguće vidjeti golim okom zbog divovskog jaza između nas i dotične hipernove. No, tolika udaljenost nije predstavljala problem znanstvenicima iz ASAS-Sna, koji su ga otkrili služeći se mrežom malih teleskopa raspoređenih diljem svijeta.
Iako je ASAS-SN dosada otkrio oko 250 supernova, nijedna se ne može mjeriti s gornjom eksplozijom, kodno nazvanom ASASSN-15lh. Iako znanstvenici zasad nisu sigurni o čemu je riječ, jer je objekt toliko sjajan da ga se čak ne može svrstati niti u klasičnu hipernovu, što je u osnovi jaka supernova, neki smatraju da je riječ o tzv. magnetaru, odnosno neutronskoj zvijezdi koja uslijed iznimno brze rotacije stvara jako magnetsko polje te tako pojačava eksploziju.
Štoviše, u ovom slučaju moglo bi se raditi o tzv. milisekundnom magnetaru, rijetkom tipu zvijezde koju karakterizira ekstremna rotacija, gustoća i neizmjerno jako magnetsko polje. S obzirom na značajke otkrivenog objekta, i pod uvjetom da je dotični magnetar, znanstvenici su utvrdili da bi se dotični oko svoje osi morao rotirati najmanje 1000 puta u sekundi i potom tako stvorenu energiju konvertirati u svjetlost s gotovo stopostotnom efikasnošću. „Ukoliko je riječ o magnetaru, čini se kako je priroda uzela sve što znamo o magnetarima i potom to izvrnula naopako. Moramo se upitati, kako je navedeno uopće moguće? Potrebno je dosta energije da bi objekt mogao tako sjajiti, a ta energija mora dolaziti odnekud”, izjavio je prof. Krzysztof Stanek, jedan od voditelja ASAS-SN programa.
„Iskreno možemo reći kako zasad ne znamo što napaja ASASSN-15lh”, konstatirao je Subo Dong, jedan od autora nedavnog članka o ASASSN-15lh, objavljenog u nedavnom broju časopisa Science. Dong je pritom dodao kako bi ovo otkriće moglo voditi prema potrazi za drugim tijelima sličnih karakteristika, čime bismo u konačnici mogli dobiti sasvim novu skupinu supersjajnih supernova.
U rješavanje ove misterije trebao bi se uključiti i svemirski teleskop Hubble kako bi znanstvenicima pružio bolji pogled na galaksiju u kojoj se nalazi ASASSN-15lh. Naime, ukoliko se ispostavi da se dotično tijelo nalazi blizu centra galaksije, onda je moguće pretpostaviti kako i nije riječ o magnetaru, već o nekakvom zasad nepoznatom fenomenu u blizini galaktičke supermasivne crne rupe.
Izvor: Ohio State University
