„Mračni web” (engl. Dark Web) odnosno darknet je dio u internetskom svijetu za koji nam je potreban poseban softver kako bismo mu pristupili. Jednom kad uđemo u mračni web, web-stranicama i ostalim uslugama možemo pristupiti preglednikom, baš kao i normalnom webu.
Međutim, neke stranice su efikasno „skrivene” i ne može ih se naći putem preglednika, već samo ako znamo IP adresu stranice. Također, u ovom digitalnom prostoru razvijaju se posebna tržišta – „tržišta mračne mreže”, koja se uglavnom bave ilegalnom aktivnošću, drogama i oružjem na primjer, te se posluje kripto valutom Bitcoin.
Čak postoji i „tržište atentata”, gdje korisnici mogu platiti za atentat.
Mračni web gotovo je u potpunosti anoniman i zbog toga ga biraju grupe koje žele ostati skrivene od vlada i agencija koje provode zakon. S druge strane postoje „zviždači”, doušnici koji koriste mračni web kako bi komunicirali s novinarima, no najčešće ga koriste pedofilske grupe, teroristi i kriminalci kako bi njihove aktivnosti ostale skrivene.
Postoje mnogi načini kako biste pristupili mračnom webu, uključujući korištenje Tor, Freenet i I2P programa. Najpopularniji je Tor (prvenstveno nazvan „The Onion Router”), djelomično jer je najjednostavniji softver za korištenje u tom području. Tor skida softverski paket koji uključuje i posebnu verziju Firefoxa dizajniranu za korištenje Tora.
Tor daje tajnovitost i anonimnost kroz preusmjeravanje poruka kroz mrežu releja povezanih s Torom, a to su posebno dizajnirana računala. Dok poruka skače od jednog računala do drugog, ona je kodirana tako da svaki relej jedino zna s kojeg je stroja poslana i na koji je poslana.
Tor ne koristi obične web-adrese, već takozvane onion adrese, koje još više prikrivaju sadržaj. Postoje i posebne verzije preglednika Bing i Duck Duck Go koje će vratiti onion adrese za Torove usluge.
No, pogrešno je misliti da je Tor potpuno anoniman. Ako se pristupi web-stranici, može se potencijalno pronaći podatke o tome tko pristupa stranici zbog podataka koji su javni, poput korisničkog imena i e-mail adrese. Oni koji žele ostati potpuno anonimni trebaju koristiti posebne servise za anonimnost kako bi sakrili svoj identitet.
Servisi mračnog weba ne bi bili toliko popularni bez svog sredstva plaćanja. A to je omogućio Bitcoin. Nedavno istraživanje znanstvenika Kylea Soske i Nicolasa Christina izračunalo je da preprodaja droge na mračnom webu godišnje iznosi 100 milijuna američkih dolara. Većina, ako ne i sve, plaćeno je putem Bitcoina.
Bitcoinom je moguće dodatno otežati praćenje na mračnom webu korištenjem „usluga miješanja” poput Bitcoin Laundry, koji omogućuje da se transakcije Bitcoinom efikasno potpuno sakriju.
Razvijači Tora i organizacija poput Fondacije elektroničkih granica (eng. Electronic Frontier Foundation, EFF) smatraju da su ciljane skupine Tora aktivisti i ljudi koji su jednostavno zabrinuti za svoju privatnost. Također, Tor su koristili i novinari kako bi komunicirali s doušnicima i aktivistima, npr. s Edwardom Snowdenom.
Međutim, samo usputan pogled na Hidden Wiki, glavni popis mračnih web-stranica, otkriva da je većina stranica na popisu povezana s ilegalnim aktivnostima. Neke od tih stranica su prevare i nije jasno koliko je jednostavno kupiti oružje, lažne putovnice ili unajmiti hakere s ispisanih stranica. No, vjerojatno postoje i stranice na mračnom webu gdje su takve stvari sasvim moguće.
Iako mračan web otežava pravosudni posao, postoji mnogo uspjeha u rušenju stranica s ilegalnim aktivnostima ili uhićenja korisnika tih stranica i ljudi iza njih. Najpoznatije je uhićenje Rossa Ulbrichta, osobe iza najpoznatijeg tržišta droge, Puta svile (eng. Silk Road).
Nedavno su uhićena dva korisnika pedofilske stranice na mračnom webu, što znači da pravosudni sustav koristi širok raspon tehnika kako bi otkrio stvarne adrese Torovih korisnika.
Ovaj članak objavljen je u časopisu The Conversation.
