Permakultura je u najdubljem smislu makro pogled na svijet – holistički fleksibilan način gledanja i razmišljanja koji stvara dublje, jače veze sa Zemljom. Nevjerojatno je da permakultura istovremeno objedinjuje tri grane poljoprivrede; ekološki dizajn, ekološki inženjering i zaštitu okoliša, te time razvija održivu arhitekturu i samoodržavajući hortikulturni sustav po uzoru na prirodne resurse.
Danas, diljem svijeta, više je od 40% kopna lišeno svog gornjeg sloja tla. Krčenje šuma za jednopoljni sustav obrađivanja jedan je od glavnih krivaca za klimatske promjene, čak veći nego naftna industrija (i svi proizvodi nafte). Ljudska populacija trenutno broji više od 7 milijardi jedinki. S obzirom na tako velik broj moramo imati na umu da prirodni resursi Zemlje nisu neograničeni, kad ih iscrpimo, nema ih više. Zapravo, način obrađivanja zemljišta nije se promijenio već više od 10 000 godina. Za sve to vrijeme gotovo se uopće ne odstupa od osnovnog modela otkad je on izumljen.
Taj osnovni model, može se opisati u četiri koraka:
- Krčenje šuma
- Pripremanje zemljišta kopanjem ili oranjem
- Sadnja nekoliko korisnih vrsta, većinom trava i žitarica
- Žetva usjeva kako bi se prehranili ljudi i stoka
Taj se ciklus ponavlja sezonu za sezonom, godinu za godinom sve dok se tlo ne iscrpi. Nakon toga, ponovo se krči još šume i proces se ponovno započinje na tom novom iskrčenom području i tako stalno ispočetka. Cilj permakulture je iskorijeniti taj loš način obrađivanja zemljišta.
No, kako riješiti taj veliki problem? Permakultura uvodi slojeve tla koji su dizajnirani da stvaraju stalne, obilne i uravnotežene agro sustave, kako bi ljudi mogli napredovati čak i s minimalnom količinom obradive površine, dok bi se istovremeno ostatak zemljišta pošumljavao. Ta se vizionarska perspektiva odražava i u samoj riječi „permakultura“, koja se dobije kad skratimo sintagmu „permanent agriculture“ (prev. stalna poljoprivreda), a oblikovao ju je Bill Mollison 1974. godine, dobitnik nagrade za izvanrednu viziju i rad u korist planete i svih ljudi, Right Livelihood Award 1981. godine.
Svako je mjesto na planetu Zemlji drugačije po pitanju klime, reljefnih oblika, tla, vode i jedinstvenih kombinacija biljnih i životinjskih vrsta koje na njemu uspijevaju. Potrebe, sklonosti i sposobnosti lokalnih ljudi također se razlikuje, stoga svako mjesto i zajednica zahtijeva svoj vlastiti dizajn. Ako koristimo permakulturu pod ovim uvjetima možemo reći da je ona recept za kulturnu transformaciju.
Glavna pitanja koje permakultura postavlja su: „Gdje ide taj element?“ i „Kamo ga treba postaviti da bi se iz njega izvukla maksimalna korist?“. Svrha permakulture je maksimiziranje korisnih veza između komponenata i sinergija završnog dizajna ekosustava. Permakultura se ne bavi elementima pojedinačno već odnosima koji se stvaraju između elemenata kada se stave zajedno. Permakultura traži način kako bi minimalizirala otpad, ljudski rad i energiju koja je potrebna za izgradnju ekosistema u kojemu će svaki element davati svoj maksimum baš zbog te kombinacije elemenata koja im to omogućuje ta kombinacija i nijedna druga.
Glavni elementi permakulture su:
- Zajednička etika brige za Zemlju, za ljudsku vrstu i za budućnost
- Ekološki principi nastali proučavanjem prirodnih sustava. Postoji 12 načela koja oponašaju način ponašanja prirode
- Dizajniranje alata i procesa koji se koriste u konceptualizaciji obrazaca ponašanja prirode, mapiranje zemljišta i implementacija
- Vaša aktivnost! Uz Vašu ćemo pomoć dizajnirati principe koji se mogu primijeniti na svaki postojeći ekosistem – od pustinja do prašuma, od tropskih otoka do planina – radeći s prirodom koja je sklona samoorganizaciji, a ne protiv nje.
Kroz permakulturu prihvaćamo ekološku etiku – novi način življenja za nas koji predstavlja harmoniju suživota sa Zemljom, a to zahtjeva promjene u načinu našeg pogleda i razmišljanja o životu na Zemlji. Jezgra etike permakulture je briga za zemlju – omogućavanje svim eko sustavima da se razmnožavaju i napreduju, briga za ljude – osigurani pristup resursima nužnim za opstanak i dijeljenje viška – zdravi ekosustavi koriste viškove svakog elementa kako bi hranili druge. Moramo ponovno uspostaviti odnos s okolišem koji nas uzdržava, a ne ga sustavno uništavati neodgovarajućim tehnikama obrade zemljišta, čime izravno uništavamo i našu vrstu.
Izvor: Sonoma County Gazette
