Multipla skleroza (MS) je bolest središnjeg živčanog sustava koja utječe na mozak i leđnu moždinu osobe. Uzrok je nepoznat, ali stanje oštećuje tkivo koji okružuje živčane stanice, što usporava ili blokira komunikaciju između mozga i tijela. Gotovo 1 milijun ljudi živi s MS-om samo u SAD-u. Većina bolesnika dijagnosticira se u dobi između 20 i 50 godina, a bolest je dva do tri puta češća u žena nego u muškaraca..
Simptomi ovise o tome gdje se u tijelu javlja bolest. Ne postoje dvije osobe koje imaju iste simptome, a iskustvo svake osobe može se mijenjati tijekom vremena, napomenulo je Nacionalno društvo za multiplu sklerozu. Kada upala koja uzrokuje MS napadne optičke živce, uobičajeni simptomi mogu uključivati probleme s vidom, poput mutnog vida, dvostrukog vida ili čak privremene sljepoće. Ako napad utječe na dijelove mozga koji kontroliraju osjet, pacijenti mogu osjetiti obamrlost ili trnce u rukama ili nogama. Ako su napadnuti određeni putevi u leđnoj moždini, to može utjecati na sposobnost ljudi da se kreću i hodaju. Njihova će stopala propadati i lako će se spoticati.
“Tihi simptomi”, koji promatraču ne moraju biti jasno uočljivi, mogu uključivati kognitivne promjene kao što je “maglovita” memorija, umor, promjene raspoloženja. Manje uobičajeni znakovi uključuju probleme s govorom, probleme s gutanjem, drhtanje i napadaje.
Za mnoge ljude, simptomi će doći i otići, što bolest čini frustrirajuće nepredvidljivom.
Osoba pogođena MS komentirala je to na način: “To je jedan od stvarnih okrutnih dijelova u vezi s MS-om” „Znači, ne znate: jednog dana, osjećat ćete se sjajno i sljedeći dan ćete imati napad … i možda nećete moći obaviti svoj posao tog dana ili se pobrinuti za svoju djecu. „
Što se tiče dijagnostike MS, e postoji jedan konačan test koji bi mogao odrediti da li osoba ima MS ili ne. Umjesto toga, to je niz testova i proces eliminacije.
Određene osobe konačnu dijagnozu dobivaju nakon što obave MR. Doista, područja gdje su živčane stanice oštećene MS-om mogu se otkriti takvim skeniranjem. Ostali dijagnostički alati uključuju testove krvi, lumbalnu punkciju za testiranje cerebrospinalne tekućine osobe i optičku koherentnu tomografiju – skeniranje mrežnice.
Kada je rijeć o tretmanu, ne postoji lijek za bolest.
Osobe koje imaju relapsno-remitentnu MS, gdje pojavu simptoma slijede razdoblja oporavka, imaju više od desetak mogućnosti lijekova.
Sve u svemu, iskustvo nekoga tko trenutno živi s recidivirajućom MS je znatno poboljšano, a prognoza za njihovu budućnost mnogo je bolja nego prije 20 godina.
Mogućnosti su ograničenije za bolesnike s progresivnom MS, gdje se simptomi stalno pogoršavaju, ali postoji nada. Prošle godine, lijek koji se zove Ocrevus postao je prvi koji je odobren posebno za primarnu progresivnu MS, vrlo agresivan oblik bolesti.
