Jeste li ikada bili nakratko paralizirani dok ste tonuli u san ili se budili iz sna? Ovaj fenomen se naziva paraliza sna i često je popraćen živim senzornim ili perceptualnim iskustvima koja mogu uključivati složene i uznemirujuće halucinacije i intenzivan strah. Za neke je ljude paraliza sna iskustvo koje dožive jednom u životu; za druge je to česti, ili čak svakodnevni fenomen.
Istraživači James Allan Cheyne i Gordon Pennycook sa Sveučilišta Waterloo u Kanadi u svom novom članku objavljenom u časopisu Clinical Psychological Science koji izdaje Društvo za psihologiju, istražuju faktore povezane s osjećajem zabrinutosti nakon episode paralize sna.
Istraživači su koristili online anketu i popratne e-mailove kako bi ispitali 293 ljudi. Mjerili su razinu zabrinutosti nakon episode koristeći različite stavke, od razmišljanja nakon episode do ometanja funkcioniranja tijekom sljedećeg dana.
Razina zabrinutosti koja je slijedila poslije episode paralize sna povezana je s osobinama same episode paralize sna. Naprimjer, rezultati su pokazali da što su ljudi osjećali veći strah tijekom episode paralize sna, veću zabrinutost su osjećali i nakon nje.
Istraživači su također pronašli da osjetilna iskustva tijekom episode paralize sna predviđaju kasniju zabrinutost. Osjećaji prijetnje i napada – kao što je osjećanje nečijeg prisustva u sobi, osjećaj pritiska na prsima, poteškoće s disanjem, predosjećanje bliske smrti – bili su povezani sa zabrinutošću koja je pratila epizodu paralize sna. Isto je i s vestibularno-motornim iskustvima, uključujući osjećaje lebdenja ili padanja i izvantjelesnih iskustava.
Cheyne i Pennycook nagađaju da osjetilna iskustva koje su se javljala tijekom episode paralize sna mogu pogoršati strah, stvarajući “rupu” u povratnoj informaciji koja pojačava kasnije sjećanje na iskustvo.
Zabrinutost nakon episode je također povezana s brojem faktora zavisno od pojedinca, uključujući kognitivno razmišljanje, osjetljivost i natprirodna uvjerenja o paralizi sna.
Ljudi koji imaju natprirodna uvjerenja o paralizi sna doživljavaju i veću zabrinutost nakon takve epizode. Nasuprot njima, oni koji imaju više analitičko kognitivni način razmišljanja doživljavaju manju zabrinutost nakon episode paralize sna.
Gledajući zajedno, ova saznanja pokazuju da i situacijski i individualni faktori pridonose ovim čestim i vrlo stresnim osobnim iskustvima.
Kako izjavljuju istraživači, ova otkrića su važna zato što omogućuju uvid u zajednička iskustva osjećaja zabrinutosti koja nisu dovoljno dobro shvaćena. Pojedini su se sudionici žalili da su njihova iskustva terora nakon episode paralize sna često odbacivana od strane kliničara.
Budući da velik postotak ljudi izjavljuje da postoje neki preneseni utjecaji na njihovo funkcioniranje tijekom sljedećeg dana, paraliza sna mogla bi “činiti značajan doprinos milijardama dolara koje se širom svijeta troše na nezgode, bolesti i gubitak produktivnosti povezane s poremećajima spavanja”, zaključuju istraživači.
