Znanstvenici sa Sveučilišta Cornell proučavali su seksualno uzbuđenje kod heteroseksualnih, homoseksualnih i biseksualnih žena i muškaraca. Istraživanje su proveli koristeći se pornografskim videima i mjerenjem proširenja zjenica. Znanstveni rad objavljen je prije nekoliko mjeseci u časopisu PLoS ONE. Rezultati, koji upućuju na iznenađujuće razlike u seksualnom uzbuđenju na osnovi spola i seksualne orijentacije, potvrđuju prethodna istraživanja mjerenja genitalnog odgovora, te otvaraju opciju manje invazivne metode proučavanja seksualnog uzbuđenja i orijentacije.
Stručnjaci za ljudski razvoj Gerulf Rieger i Ritch Savin-Williams mjerili su širenje zjenica kod 325 ispitanika koji su gledali dva snimka u trajanju od 30 sekundi – jedan snimak žene koja masturbira te drugi snimak u kojem masturbira muškarac – kao i 1-minutni snimak neutralnog okoliša koji je služio kao sredstvo za čišćenje nepca i kontrola između dvije pornografske snimke. Sudionici su u pilot istraživanju odabrali snimke na osnovi privlačnosti modela, a red kojim su prikazani (da li je prvo prikazana žena ili muškarac) odabran je nasumično tijekom istraživanja širenja zjenica.
Očekivano, „zjenice heteroseksualnih muškaraca najviše su se proširile na snimak suprotnog spola, zjenice homoseksualnih muškaraca širile su se na snimak istoga spola, a zjenice biseksualnih muškaraca širile su se ravnomjernije na snimke oba spola u odnosu na druge muškarce“, pišu autori. No, ti rezultati ne prenose se na heteroseksualne žene. U prosjeku, zjenice heteroseksualnih žena više su se širile na snimak muškarca nego na prikaz okoliša, ali je uočen i jači odgovor na snimak ženske masturbacije u usporedbi s odgovorom heteroseksualnih muškaraca na mušku masturbaciju. Homoseksualke i biseksualke u ovom su istraživanju rezultatima više pratile muške obrasce.
Otkriće da se hetereseksualne žene uzbuđuju na oba spola u većoj mjeri u odnosu na heteroseksualne muškarce može se objasniti evolucijskom teorijom, tvrdi Rieger. Roy Baumeister, tadašnji psiholog na Sveučilištu Case Western Reserve, prije 17 godina predložio je da je ženski seksualni nagon evoluirao fleksibilniji u odnosu na muški nagon. Zatim je istraživanje kanadskih znanstvenika provedeno 2007. godine, koje je istraživalo genitalni odgovor na snimke ljudskog i životinjskog seksa, iznijelo prijedlog: dok je biološka funkcija seksualnog uzbuđenja kod muškaraca erekcija i penetracija, kod žena povijesno se radi o vlastitoj zaštiti (lubrikacijom) tijekom prisilnog seksa, što je naočigled zahtjev da žene budu više automatizirane i fleksibilne kad je u pitanju uzbuđenje na bilo koji podražaj. „Prisilna kopulacija kod nekoliko vrsta i u većini ljudskih društava upućuju na to da su se tako stvari razvijale tijekom ljudske evolucije“, pišu Rieger i Savin-Williams u radu.
Evo kako su to kanadski autori objasnili 2007. godine: „Refleksivni vaginalni odgovor mogao je imati korist za ženske pretke zato što vaginalna vazokongestija [nabreklost krvnih žila] proizvodi lubrikaciju, koja umanjuje mogućnost ozljede i naknadnih infekcija tijekom vaginalne penetracije. Drevne žene koje nisu imale refleksivnu lubrikaciju imale su veću vjerojatnost ozljede ili infekcije, što je moglo uzrokovati sterilnost ili čak i smrt.“
Rieger je spomenuo i manje uvjerljivu teoriju, koja tvrdi da „zato što su žene manje izložene pornografiji nego muškarci, one imaju jači odgovor na bilo što erotsko što vide. To bi mogao biti učinak noviteta. Ne vjerujem, ali je moguće.“
Rezultati studije podudaraju se s prethodnim istraživanjima koje je ispitivalo seksualno uzbuđenje u odnosu na obrezanost penisa kod muškaraca i amplitudu vaginalnog pulsa kod žena koja reflektira promjene u vaginalnom povećanju. Istraživanja genitalnog odgovora pronašla su da „odnos genitalnog uzbuđenja bilo na muški ili ženski seksualni podražaj sa samoprijavljenom seksualnom orijentacijom značajno je veći kod muškaraca nego žena“, napisali su autori. „Većina muškaraca isključivo se uzbuđuje na spol koji je u konzistenciji s prijavljenom seksualnom orijentacijom; primjerice, većina heteroseksualnih muškaraca gotovo isključivo se uzbuđuje na žene, a većina homoseksualnih muškaraca gotovo isključivo se uzbuđje na muškarce. Suprotno, ženska seksualna orijentacija slabije se reflektira u njihovom genitalnom odgovoru jer imaju značajnu reakciju te se podjednako uzbuđuju na muškarce i na žene.
Širenje zjenica je metoda seksualnog istraživanja koja se koristila u Kanadi od 1950-ih do 1970-ih kako bi se iskorijenili homoseksualci „koji su u to vrijeme smatrani nacionalnim rizikom“ – ali ta su istraživanja prepuna problema, poput izostavljanja biseksualnosti kao parametra i mjerenja proširenja zjenica rukom umjesto kamerom i računalnim programom (infracrveni uređaj za praćene pogleda zabilježio je veličinu zjenica i mjeru njenog proširenja u novom istraživanju). Podudarnost rezultata genitalnog odgovora i proširenja zjenica povećava pouzdanost manje korištene metode.
Mjerenje širenja zjenica u istraživanjima seksualnog uzbuđenja ima nekoliko prednosti, tvrdi Riger, za početak moguće je koristiti istu metodu za oba spola. Neki ljudi mogu potisnuti genitalno uzbuđenje, ali zato što je širenje zjenica pod kontrolom automatskog živčanog sustava, ispitanici ne mogu utjecati na rezultate mjerenja. Usto, manje invazivna metoda prihvatljivija je većem broju ispitanika, pa znanstvenici mogu učiti o seksualnom uzbuđenju i orijentaciji u tradicionalnim kulturama i čak među djecom – koristeći se snimkama koje su manje seksi, podrazumijeva se.
