Voda čini između 55 i 65% našeg tijela i neophodna je za sve životne procese poput razmišljanja, krvotoka i pokreta mišića. No što bi se dogodilo da ignoriramo žeđ? Dehidracija je proces koji varira od osobe do osobe i ovisi o nizu faktora – vašem stanju organizma, koliko ste aktivni, vanjskoj temperaturi i koliko se inače znojite. No jedno je sigurno – kada dođete do određene faze, može postati vrlo opasno i to vrlo brzo.
Faza 1: Žeđ
U prvoj fazi dehidracije gubimo otprilike 2% svoje težine. Kada se javi žeđ, tijelo se počinje oslanjati na zalihe tekućine. Bubrezi šalju manje vode mjehuru, zbog čega urin postaje tamniji. Manje se znojimo, zbog čega temperatura tijela raste, a krv postaje gušća i krovotok se usporava. Da bi se zadržala razina kisika u tijelu, rad srca se ubrzava.
Faza 2: Nesvijest
Ova faza nastupa nakon dva dana bez vode. Tad smo izgubili 4% težine tijela, isto koliko bismo izgubili i kad bismo vozili bicikl tri sata po ekstremno visokim temperaturama. Krv postaje iznimno koncentrirana, što dodatno usporava krvotok i uzrokuje smežuranu kožu i njezino sušenje. Krvni tlak dodatno pada i rastu šanse da ćemo se onesvijestiti. Potpuno se prestajemo znojiti, a bez znoja koji nas hladi, temperatura tijela raste.
Faza 3: Oštećenje organa
U ovoj smo fazi izgubili 7% težine. Tijelo pokušava održati normalan krvni tlak. Usporava se dotok krvi manje važnim organima poput bubrega i želuca, što uzrokuje njihovo oštećenje. Bez bubrega koji filtriraju krv, nakuplja se “stanični otpad”.
Faza 4: Smrt
Smrt nastupa nakon otprilike pet dana bez unosa vode. Neposredno prije smrti uzrokovane dehidracijom, izgubili smo 10% težine tijela, otprilike koliko i trčanjem 11 sati bez prestanka na 32˚C. Ako je vani vruće, zbog visoke tjelesne temperature umrijet ćete od „pregrijavanja“ organa, najvjerojatnije jetre. Ako su uvjeti nešto blaži, smrt će najvjerojatnije biti rezultat otkazivanja bubrega uslijed nakupljanja toksičnog otpada u krvi.
