Connect with us

Znanost

Foto: Dawson's Creek/Columbia TriStar Television

Neuroznanost

Što se događa s mozgom kad vam netko slomi srce?


Svatko tko je bio ostavljen zna da ne samo da to boli kao da te netko udari ravno u srce, već i ozbiljno poludiš. To je oblik boli koja te tjera da bivšem partneru napišeš i pošalješ 28 SMS-ova u 15 minuta, piješ tekilu svaku noć, te daš otkaz na poslu jer „ništa nije važno ako nemaš nekoga s kim ćeš to podijeliti”.

DawsonCrying_web_1024

Image credits: Dawson’s Creek/Columbia TriStar Television

Dobre vijesti su da niste jedini, tj. postoji znanstveni razlog zašto se donose grozne odluke odmah nakon prekida, te je sve povezano s hormonima koji divljaju u organizmu tijekom ovog emocionalnog vremena. Da sve bude još veća ironija, ti hormoni koji divljaju su isti hormoni koji daju osjećaj nevjerojatne sreće dok se zaljubljujete.

Na koji način gubitak ljubavi našeg života mijenja kemijski sastav našeg mozga? Prvo i osnovno, jasno je da slomljeno srce zaista boli. Skeniranje funkcionalnom magnetskom rezonancom pokazuje da osobe koje su nedavno bile ostavljene imaju veću aktivnost u regiji mozga koja registrira fizičku bol nego je to uobičajeno.

To je okidač za otpuštanje hormona stresa poput kortizola i adrenalina, što dovodi do raznih fizičkih simptoma, poput mučnine, poteškoća s disanjem te slabljenje srčanog mišića koji je poznat pod imenom Takotsubo kardiomiopatija i ponekad je fatalan.

No, vratimo se mozgu, jer ti hormoni stresa nisu jedino što pluta našim tijelom. 2010. godine znanstvenici sa Sveučilišta Rutgers u New Jerseyu zamolili su 10 žena i 5 muškaraca koji su nedavno bili ostavljeni, ali su još ludo zaljubljeni u bivše, da uđu u stroj magnetske rezonance i gledaju slike svojih bivših. Ovo zvuči kao najgora vrsta mučenja kroz koje možete staviti nekoga tko pokušava preboljeti prekid, no dalo nam je fascinantan uvid u neuroznanost situacije kad ste ostavljeni (hvala vam, ratnici znanosti slomljenih srdaca).

Zapravo, skeniranja su pokazala da se moždana aktivnost može usporediti s moždanom aktivnošću ovisnika koji pati od apstinencije o kokainu. I to je zato što je zaljubljivanje vrlo slično ovisnosti o drogama – kad ste bliski s nekim, to aktivira neurone za nagrade u mozgu, a oni okidaju otpuštanje hormona sreće, dopamina.

No, stvar s dopaminom je takva da mozak uvijek želi sve više i više dopamina, što objašnjava novopečene ljubavnike obuzete takvom opsesijom da jednostavno ne mogu biti jedni bez drugih (poklopi prvi – ne, ti poklopi prva ne, ti poklopi prvi). S vremenom naš mozak padne u stabilniji obrazac nakon što uđemo u vezu, no i dalje očekuje da će dobiti svoju dozu dopamina dok se nalazite u blizini voljenoga. I kad je ta osoba odjednom otrgnuta od nas, ostavlja mozak u želji za sljedećom dozom. Rezultat je sličan fazi opsesivne novopečene ljubavi, ali koji je pošao strašno po krivu.

„Sustav za nagrađivanje u mozgu i dalje očekuje svoj ‘fiks romantike’, no ne dobiva zadovoljavajući ni očekivani odgovor. I poput nekog u dubinama ovisnosti o drogama, pojačava hormone kako bi vas naveo da odgovorite”, kaže Diane Kelly.

Iz razloga što je sustav za nagrađivanje jedna od najosnovnijih regija mozga, događa se i „premoštavanje” filtera za svijest, poput osjećaja gladi ili žeđi, zbog kojeg završimo radeći lude stvari kako bi povisili svoj dopamin.

Prekomjerno jedenje i zurenje u slike bivše/g funkcioniraju samo privremeno, a na kraju dana mozak navija za samog sebe da zaboravi na to. I prema istraživanjima, potrebno je otprilike tri mjeseca da se preboli prekid.

Dodatan plus je što su znanstvenici pronašli razlog zašto se mozgu žuri da preboli prekid. „Pregled dostupne literature sugerira nam da imamo mehanizam u mozgu koji je dizajniran prirodnim odabirom i čija je zadaća izvući nas iz ovakvih traumatičnih stanja u našem životu. Sugerira da se ljudi s vremenom oporave, bol prođe. Postoji svjetlo na kraju tunela”, kaže Briam Boutwell sa Sveučilišta Saint Lewis.

U međuvremenu, paracetamol pomaže kod fizičkih bolova, isto kao i društvena potpora. I vjerovali ili ne, pričanje o problemu nam pomaže da prije prebolimo prekid. I na kraju, nemojte se osjećati loše ako ste malo poludjeli, sve dok prolazite kroz bol odbacivanja – ne možete pobijediti biologiju.

Pogledajte ovaj video kako bi otkrili više o znanosti prekida:

Izvor: ScienceAlert

Znatiželja pokreće svijet. :)

4 komentara

4 Comments

  1. Matija Ivandić

    rujan 24, 2015 kod 5:11 pm

    Matea jel vidis ovo kaj mi se desi

  2. Luna Brigand

    rujan 24, 2015 kod 5:32 pm

    ime dijagnoze je toliko dobro da jedva čekam da me zaboli srce i da samoj sebi kažem da patim od takotsubo sindroma – da sam pala u neku japansku klopku 🙂

  3. Bozidar Ermenc

    rujan 24, 2015 kod 5:59 pm

    Sad mi je jasno zašto pijem Tekilju već 50 godina 🙂

  4. Davor Zeba

    rujan 24, 2015 kod 6:12 pm

    Jebem ti veceru vid budale, haaaaha

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Neuroznanost

Popularno

Advertisement
Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh