Connect with us

Znanost

Psihologija

Stručnjaci vjeruju kako je jedno od stotine djece – psihopat


Znanstvenici pretpostavljaju kako jedno od stotine djece – psihopat. Takva djeca pokazuju iste karakteristike kao protagonist u noveli We Need To Talk About Kevin: lažu, varaju, manipuliraju i spremni su počiniti djela nevjerojatne okrutnosti.

Apeliranje na njihov osjećaj poštenja i savjesti gubitak je vremena jer oni nemaju empatije.

Psiholozi su tek odnedavna prepoznali postojanje psihopatske djece koju opisuju kao „callous – unemotional“ (CU), tj. kao „bešćutnu i bezosjećajnu“, što je forma određene podgrupe.

„Za razliku od većine djece koja pokazuju asocijalno ponašanje, oni nisu takvi prvenstveno zbog lošeg roditeljskog utjecaja“, otkrila je prof. Essi Viding s londonskog Sveučilišta. Njena je grupa znanstvenika odradila dvije studije u kojima se utvrdilo kako su psihopatske odlike među djecom uglavnom genetičke prirode.

„U grupi u kojoj smo ispitivali djecu s bešćutnim i bezosjećajnim odlikama postoji snažna genetička osjetljivost“, rekla je prof. Viding.

Za drugu skupinu djece koja su pokazala problematično ponašanje i „asocijalne osobine“ možemo reći kako su za to odgovorni roditelji, točnije njihov negativan utjecaj. Što su roditelji gori, to je veća mogućnost da će njihova djeca postati asocijalna. No to nije slučaj s djecom koja imaju psihopatske tendencije.

Prof. Viding, koja će održati govor o istim istraživanjima na britanskom Festivalu znanosti ovog tjedna, rekla je da četvrtina do polovina problematične djece spada u kategoriju CU (bešćutni i bezosjećajni), što uključuje malo više od 1% dječje populacije.

Mišljenje da se psihopati stvaraju s vremenom pogrešno je; oni se kao takvi rađaju.
Viding je rekla kako je primijenila „Kevinov test“ na svojoj 18-mjesečnoj kćeri. Znajući da su emocije prenosive na većinu malene djece, pretvarala se da plače.
“Osjetila sam olakšanje kada je moja kćerka počela plakati. Ne mogu reći da bi djeca koja ne bi odmah počela plakati zaslužila psihopatsku dijagnozu. Obično se dogodi da roditelji postanu bolno svjesni psihopatskih tendencija svoje djece kroz duže periode. Obično se u to uključuje iznimna okrutnost prema životinjama, okrutnost prema mlađim sestrama i braći, laganje bez osjećaja srama i žaljena ili brige da će biti uhvaćeni.“

Glavna razlika između psihopatske djece i one “normalne” jest što će normalno dijete, kad pronađe malu mačku ili psića, reagirati empatijom, odnosno osjetit će kako je ta malena životinja nemoćna, gladna i nezaštićena te će ju pokušati nahraniti, uzeti u ruke i maziti, zaštititi, a u većini slučajeva i odnijeti kući i tražiti roditelje da ju zadrži. Za razliku od normalne djece, psihopati neće imati osjećaj empatije te će tu životinjicu brutalno mučiti do smrti. Najgore od svega jest što to psihopatska djeca rade zato što fizički mogu nauditi slabijem i manjem stvorenju ili drugom djetetu i, još gore – mučenje i ubijanje čini im zadovoljstvo. Takva djeca nemaju empatiju i ne razlikuju dobro i zlo.

Žalosna je činjenica što roditelji takvo ponašanje opravdavaju s izjavama poput: „Ma takva su djeca, proći će ga to“, no takva djeca s vremenom prelaze sa životinja na ljude te je vrlo velika vjerojatnost da će, kada to fizički bude moguće, znači u vrijeme adolescencije, takvo dijete jednako postupiti sa svojom prvom djevojkom ili drugim vršnjakom.

Jedan od primjera su djeca o kojoj svakodnevno čitamo u crnoj kronici pod naslovom „Pretukli dječaka (15) zbog 10 kuna“  i sl. Činjenica je da se psihopatija ne liječi sama od sebe te, ukoliko roditelji ne reagiraju na vrijeme i potraže pomoć stručne osobe, takvo dijete neće imati budućnosti. Na pitanje „Jesu li psihopati bolesne osobe?” psihijatar Robert Hare odgovara:

“Jesu. Veliki manipulatori, opsjenari, naizgled šarmeri, bez emocija, sadisti, mazohisti, neodgovorni, društveni paraziti, hazarderi, patološki lažljivci koji krivnju prebacuju na druge i slično; to su sve karakteristike psihopata. Najveći se broj takvih ljudi nalazi u zatvoru”.

Izvor: Business Insider

Tražili ste na googlu:

psihopat, dijete psihopat, djeca psihopati

34 komentara

34 Comments

  1. Ivica Deronja

    rujan 10, 2012 kod 9:06 pm

    da jedno 🙂

  2. Milorad Baćo Orzes

    rujan 10, 2012 kod 9:07 pm

    jedno od 100 je normalno 😀

  3. Mario Mijatovic

    rujan 10, 2012 kod 9:07 pm

    ^^ bravo 😀 to sam si ja pomislio i onda vidim tvoj komentar

  4. Milan Miscevic

    rujan 10, 2012 kod 9:07 pm

    mislim da su pogrijesili kod izracuna.

  5. Berislav Kurtin

    rujan 10, 2012 kod 9:10 pm

    to je ustvari dobra vijest za 99% preostale djece. Jebes strucnjake bravo za

  6. Knežević Jure

    rujan 10, 2012 kod 9:10 pm

    Lažu, svaki drugi je psihopat

  7. Ratus Potatus

    rujan 10, 2012 kod 9:12 pm

    optimisti

  8. Kristina Karlović

    rujan 10, 2012 kod 9:12 pm

    hmm cudno..

  9. Koraljka Jankulovski

    rujan 10, 2012 kod 9:14 pm

    nije ni čudo, kakvi su roditelji, mediji namecu svoje, na internetu im je sve dostupno…ovo je još optimisticno!

  10. Dylan Crow

    rujan 10, 2012 kod 9:15 pm

    Ima nas znaci…

  11. GreenEyes Libra

    rujan 10, 2012 kod 9:22 pm

    …Nisu ti stručnjaci to dobro istražili, broj je i veći…

  12. Thoryan Arakeen Mokku

    rujan 10, 2012 kod 9:24 pm

    ja vjerujem da je svaki politicar lopov i sta sad…

  13. Danijel Summer Edition Jurkovic

    rujan 10, 2012 kod 10:01 pm

    ali pazi naslov… stručnjaci vjeruju… xd …. sad samo skoknem do svečenika da mi empirijskim metodama dokaže … ono 😛

  14. Jure Maric

    rujan 10, 2012 kod 10:03 pm

    To je onda kao ruski rulet.. Nikad ne znas tko je to stoto djete dok ne zadavi neku zivotinju kad napuni pet godina ili se suzdrzi, pa s tek 14god. izbode koga u skoli. Kakva glupost- psihologiju svodit na matematiku! Psihopati su dosli do tog “zakljucka”!

  15. Jure Maric

    rujan 10, 2012 kod 10:05 pm

    Usput, mali sa slike je isti MMA UFC lajavi borac Chael Sonnen 😀

  16. Ivan Alapić

    rujan 10, 2012 kod 10:11 pm

    Da jbt, sad su djeca kriva. To je prodavanje magle kako bi se prikrilo ono što je bitno. Kako se ti isti “znanstvenici” nisu dosjetili da testiraju velike svjetske vođe.
    Jer dijete nemože učinit veliko zlo, koliko god trknjeno bilo.

  17. Denis Hadžić

    rujan 10, 2012 kod 10:18 pm

    Halo, debili – i svjetski ´diktatori´ su nekad bili djeca, cini mi se! 😉

  18. Jure Maric

    rujan 10, 2012 kod 10:28 pm

    Ja osobno nikad ne bih vezao pojam “djete” uz pojam “psihopat”! To samo bolestan um moze! Pitam se kome bi takva bolesna konstatacija isla u prilog.. Mozda nekoj korporaciji koja se bavi kompjutorskim igricama, a koju su optuzili da nasilje u tim igricama stvara psihicke devijacije kod djece. Njima bi koristile te “teze” da su djeca sama od sebe nekom genetskom brojalicom psihopati. Hm. Ima smisla, zar ne? Dovoljno je malo razmisliti i sve sjedne na svoje mjesto, pa nam nitko ne moze prodavat maglu! Naravno, treba imati s cim razmisliti, a mozak je sve vise kvaran i trosan 🙁

  19. Krepana Mačka Vaditelj Očiju

    rujan 10, 2012 kod 10:48 pm

    Pametan covjek nema razloga osjecati ikakav oblik empatije prema drugom pojedincu, ali za vrstu je dobro da je takvih malo.

  20. Vedran Vidov

    rujan 10, 2012 kod 11:32 pm

    Članak nije nikakva novost. Zapravo je vijest stara nekoliko desetljeca.
    O gluposti da da iza toga stoje korporacije kompjuterskih igrica je naprosto debilno, a da ne govorim da ne postoji nikakva korelacija između igranja nasilnih videoigrica i nasilničkog ponašanja.

  21. Psihologica

    rujan 11, 2012 kod 1:33 am

    Niste pazljivo procitali – broj nije veci jer tu nije rijec o neodgojenoj ili zapustenoj djeci nego o genetskom poremecaju koji nece biti ‘izlijecen’ dobrim odgojem ili vec ne znam kakvim pozitivnim utjecajima iz okoline.
    Kao sto se netko rodi drustven, a netko povucen, netko neurotican, a netko emocionalno stabilan (sto su sve normalne varijacije ljudske licnosti s jakom genetskom osnovom), netko se rodi bescutan i bezosjecajan, ili barem tako autori clanka tvrde.

  22. Jure Maric

    rujan 10, 2012 kod 11:55 pm

    Vedrane, nit znas citat, nit si pismen! Kakva kombinacija! Citaj pazljivije komentare, a pogotovo moje, prije nego sta objavis kakvu glupost. Moze? 😀 Boze, kakvih praznoglavaca ima.. Bjezim odavde dok nisam dosao na takav nivo 😀

  23. Vedran Vidov

    rujan 11, 2012 kod 12:12 am

    Ne brini, načitao sam se tvojih glupih komentara koji naprosto poriču psihologiju i njena saznanja.

  24. Anamari Slavic

    rujan 11, 2012 kod 6:38 am

    Psihopatologija se razvija u djetinjstvu i pubertetu a djelomično je poslijedica genetskih, prirođenih, obiteljskih i okolišnih faktora. Dakle, okolina, sadržaji kojima je dijete izloženo mogu pospješiti razvoj takvih poremećaja, ali nisu jedini čimbenik. Toga je bilo i prije igrica, filmova i slično. A što se tiče empatije i pojedinca, naravno da je u interesu svakom pojedincu biti članom društva, a socijalne veze se grADE IZMEĐU OSTALOG pomoću empatije: Pojedinac ne može opstati bez društva.

  25. Anamari Slavic

    rujan 11, 2012 kod 6:40 am

    Kratkoročno nekad izgleda da je dobro nekoga nasamariti, ali dugoročno to vodi u propast, ako ne samu jedinku, onda njezine potomke, tako da se krug sebičnosti i nesurađivanja zatvara. Zato neće opstati sustavi koji funkcioniraju na principu iskorištavanja i zloupotrebe pojedinaca i skupina…

  26. Mi Ki

    rujan 11, 2012 kod 7:40 am

    bolje reci, buduci psihopat. nisam bas cula da dijete moze biti psihopat.

  27. Zvonimir

    rujan 11, 2012 kod 9:41 am

    Ja mislim da su ovi znanstvenici u krivu. Ja ne mislim da se psihopati rađaju, mislim da se oni stvaraju. Zapravo znanstvenici su otkrili gen koji je zaslužan za takva ponašanja i takva djeca imaju genetske predispozicije da postanu psihopati, no no samo u slučaju ako su takva djeca izložena negativnim utjecajima u ranoj dobi, pa pa čak i u majčinoj utrobi. Također se pokazalo, da djeca koja nose taj gen, ako nikada nisu bili izložena negativnim utjecajima zapravo se ponašaju bolje od “normalne” djece.

    Ono što želim reći je da onakvi kakvi postajemo je samo zbog okoline. Ne znam koji je psiholog to izjavio, samo znam da je jedan pametni čovo iz Velike Britanije. On kaže ovako. Dvije stvari mogu poći po zlu u djetetovom odrastanju.

    1. Da se dogode stvari koje se nisu smjele dogoditi (zlostavljanje bilo koje vrste)
    2. i stvari koje su se trebale dogoditi, a nisu (odsutnost roditelja – emocionalna, sigurnost i ljubav od roditelja …)

  28. Mi Ki

    rujan 11, 2012 kod 7:43 am

    ovo u clanku se moze pripisati i razmazenosti. mislim da se osoba formira tek nakon puberteta

  29. L Side Bumper

    rujan 11, 2012 kod 8:47 am

    e to se zove optimizam i bacanje prasine u oci 😀

  30. Litha Midsummer

    rujan 11, 2012 kod 10:58 am

    napomena; tokom prijevoda i skračivanja članka, jer je u orginalu jako opširan, slučajno sam izostavila rečenicu da se istraživanje odnosi na područje Velike Britanije… Nekako sam sigurna da se istraživanje provelo u SAD-u ili na svjetskoj razini, iako to ne mogu sa sigurnošću tvrdit,da bi postotak bio i veći…cime se slažem sa vašim komentarima.

  31. Iris Šmid-Senfner

    rujan 11, 2012 kod 9:47 am

    bože,bog zna kako bi proveli dan da nismo pročitali tu divnu vijest

    • dora

      rujan 11, 2012 kod 1:55 pm

      ako smatraš da je “ignorance is bliss” onda bi imala predivan dan, no u tom slučaju ne razumijem što radiš na ovom portalu?

  32. hrvoje

    rujan 11, 2012 kod 9:43 pm

    Anamari Slavi:Zato neće opstati sustavi koji funkcioniraju na principu iskorištavanja i zloupotrebe pojedinaca i skupina…
    ozbiljno,OZBILJNO!
    kakva empatija,to niti ne postoji….empatija je citanje tudjih osjecaja,nije u potpunosti moguce,mogu ce je samo pretpostavljanje sta netko drugi osjeca….a ako pretpostavljas sta netko drugi osjeca nije potrebno dijeliti te emocije,imati iste….
    psihopati djeca kao posljedica genetskog materijala?
    u svakome od nas se nalazi gen za nesto,neki su jaci neki su slabiji,nasim djelovanjem na nas i djelovanjem drugih na nas se nesto pojaca a nesto zakrzlja….
    i sad reci jos jednu stvar-sta ti znaci ta statistika?sada cemo testirati sve i izdvojiti koji imaju takav gen?
    mozemo i usput izdvojiti one koji imaju gen za nasilje,koji imaju gen za laganje,koji imaju gen za sebicnost?
    ili gen za emocionalnu nestabilnost etc….
    jedino sta je na svijetu zabrinjavajuće je postojanje ljudske vrste….ništa drugo….

  33. FallenAngel

    listopad 4, 2012 kod 1:46 pm

    Cure i decki..citam ja malo (sa zakasnjenjem) vase simpatične i zustre komentare.Ah mogu vam samo reci da je psihopatija nesto sto prozima svih nas u vecoj ili manjoj mjeri(to znanost zove dimenzija tj. svi to mozemo biti al neko vise a neko manje), ali ima nekih (i oni su stvarno manjina) koji su “otporni” na nju… sad cu malo da to pojasnim.Danas znanstvenici tog podrucja istražuju tu dimenziju kod predskolske djece, adolescenata, studensku i zatvorsku populaciju, te kod raznih zaposlenika (tj poduzetnika koji svojim poslom utejecu na drustvo, npr burzovni mesetari, korporacijiski bossovi itd),al jako slabo kod političara (hmm mozda se ne bi dali podvrgnuti takvim ispitivanjima..!?).Uglavnom, dosli do zakljucka da gotovo kod svih tih ispitanih skupina postoje dva podtipa psihopata; Primarni psihopat [neustrašiv,bez tjeskobe, nasilje koristi pretežno kao sredstvo prisile, a ne kao “ispucavanje”,kada pažnju fokusira na neki svirep cilj,to ce bez ikakve empatije napraviti na šarmantni ili prisilni način, i neče ga omesti ni inhibitorni signali (npr društveno-zakonske kazne), niti tuđa nevolja (neciji strah,tuga,pa cak i ljutnja prema njemu),a kada je uhvacen u nedjelo nema kajanja/krivnje niti stida/srama,nego optuživnja drugih i poricanja;mogu biti uspješni u društvu (političari, poduzetnici, akademičari, razni slavni kulturaši)ali postati i serijalne ubojice;takva se psihopa-
    tija najčešče javlja kod histrioničnih,narcizoidnih,antiso-
    cijalnih poremečaja osobnosti]. Sekundarni psihopat [u nekim situacija neustrašiv,ali uglavnom prožet sa tjeskobnim,depresivnim i radražljivim raspoloženjima,
    nasilan pretežno u izljevima bijesa;kada se posvete nekom
    svirepom cilju mogu ih omesti razne prepreke ili sporedne stvari,pa odustanu,ali ako nastave onda su pretežno
    prisilni,bez šarma ili karizme;isto su ne-empatični prema
    žrtvi, ali kadkada mogu osjetiti naknadnu krivnju/stid;
    najčešče nisu društveno uspješni,večinom se nalaze među
    kriminalaca;imaju uglavnom granični,šizotipalni,paranoidni,
    šizoidni poremečaj osobnosti].
    To je u opčim crtama ono sto se opisno zna o tome kakvi su
    psihopati.Međutim zašto su takvi?Eh, to je malo predugo za ovaj format, pokušat cu pojednostaviti.Neuroznastvena
    istraživanja ukazuju da kako primarni,tako i sekundarni,
    imaju specifičnu spojevnu građu i/ili gensko-biokemijski
    ustroj u jednom svepožimajučem sustavu mozga(ovo je samo za stučne: “kortiko-supkortikalna paralimbička mreža”).
    Taj sustav je najaktivniji i kad “mentalno” mirujemo (tj
    tu je onaj osječaj sebe kao sebe,bez da ista posebno mislimo ili radimo..),al je posebno aktivan svako put kada
    se bavimo sa vlastitim ili tuđim osobnim (moranim,svijetona
    zorskim,opčedruštvenim,financijskim) pitanjima (tj kada donosimo odluke,procjenjujemo posljedice,prosuđujemo implikacije,itd).U tom sustavu nekoliko biokemijskih
    “igrača” su odlučujuča.Jedan od njih – serotonin – možda je
    ključan za određivanje dali če netko biti psihopat
    (oba podtipa) ili gotovo neče biti uopče.Neka istraživanja ukazuju da ljudi sa specifičnim genima za receptore (mali “prekidači” koji isključuju/uključuju naše neurone)
    i/ili transportere (mali “usisivači” koji skupljaju višak kemije naših neurona) serotonina (“sklopka” koja aktivira “prekidače” i poslije bude “usisana”
    nazad u neurone kao višak za iduču uporabu),nemaju gotovo
    ništa psihopatskog u sebi (to su osobe sa tkz Ugodnom/
    Savjesnom crtom, prema Big Five teoriji).Sa druge strane
    imamo sekundarne psihopate čiji serotonin je toliko razbarušen da kada im se da lijek koji popravlja serotonin
    njihova se psihopatija pojačava ( tj kod njih serotonin ima suprotan efekt od ne psihopata)!
    Ne zaboravimo da svi imamo taj mozgovni (“paralimbički”)
    sustav i dovoljno je samo mali nasklad u njemu (genska predispozicija kod primarne i/ili pretežno stresno okruženje kod sekundarne psihopatije), pa da svatko
    aktivira psihopatsku sklonost.A dali ce se i koliko ce se ona izraziti ovisit ce o prilikama, okolnostima i povodima(financijski status, obiteljski ustroj,iskušenja) a kako ce se ona iskazati ovisi koju osobnost imamo (histrionična, narcizoidna, granična itd).
    U nadi da nisam previše “zadavio” mojim komentarom..pozz

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Psihologija

Popularno

Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh