Utjecaj meditacije, joge i grupa za podršku kod preživjelih od raka dojke može se vidjeti na staničnoj razini.
Image: Giovanni Cancemi/Shutterstock
Studiju kanadskih istraživača, koja po prvi put donosi nedvojbene materijalne biološke dokaze o povezanosti uma i tijela, objavio je časopis Cancer prošli tjedan.
Tim iz Onkološkog centra Tom Baker i onkološkog odjela sveučilišta Calgary, pokazao je da telomeri (nukleoproteinske strukture na završecima kromosoma) zadržavaju svoju duljinu u preživjelih od raka dojke koji prakticiraju meditaciju ili su uključeni u grupe za potporu. U usporednoj skupini, kod koje nije bilo nikakvih intervencija, telomeri su se skraćivali.
Premda svojstva telomera koja reguliraju bolesti nisu u potpunosti poznata, skraćeni telomeri povezani su s nekoliko bolesnih stanja poput, primjerice, starenja stanica, dok dulji telomeri upućuju na njihovo zaštitno svojstvo protiv bolesti.
„Već znamo da psihosocijalne intervencije, poput svjesne meditacije, pomažu da se bolje mentalno osjećate, a sad po prvi put imamo dokaze da mogu utjecati na naše ključne biološke aspekte”, kaže Linda E. Carlson, glavni istraživač.
„Bilo je iznenađujuće vidjeti razlike u duljinama telomera tijekom samo tri mjeseca trajanja istraživanja”, rekla je Carlson. „Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se bolje kvantificirali ovi potencijalni zdravstveni učinci, ali ovo je svakako uzbudljivo otkriće koje pruža ohrabrujuće vijesti.”
U istraživanju je sudjelovalo ukupno 88 preživjelih od raka dojke, koji su morali proći najmanje tromjesečni tretman. Prosječna dob ispitanika bila je 55 godina, a većina je liječenje završila prije dvije godine. Da bi bili podobni za studiju, morali su doživjeti značajne razine emocionalnog stresa.
U jednoj grupi sudionici su tijekom osam tjedana prisustvovali 90-minutnim seansama na kojima su poučavani osnovama usredotočene meditacije i hatha yoge, s ciljem njegovanja neprosuđujuće svijesti o sadašnjem trenutku. Sudionici su također zamoljeni da jogu i meditaciju prakticiraju kod kuće najmanje 45 minuta dnevno.
U terapeutskoj grupi za podršku, sudionici su se tijekom 12 tjedana susretali 90 minuta tjedno i bili su poticani da razgovaraju otvoreno o svojim problemima i osjećajima. Cilj je bio izgraditi međusobnu podršku i voditi žene kroz izražavanje širokog spektra i teških i pozitivnih emocija, radije nego da ih one potiskuju i suzbijaju.
Svim sudionicima studije izmjereni su telomeri prije i nakon tretmana.
Znanstvenici su uspjeli dokazati kratkoročan učinak tih intervencija na duljinu telomera u usporedbi s kontrolnom skupinom, no nepoznato je jesu li ti učinci i trajni. Carlson kaže da su utrli put za daljnja istraživanja, kojima bi se vidjelo imaju li psihosocijalne intervencije pozitivan utjecaj i izvan tromjesečnog razdoblja istraživanja.
Allison McPherson prvi put se suočila s dijagnozom raka dojke 2008. godine. Kad se pridružila istraživanju bila je dodijeljena grupi u kojoj su sudionici prakticirali jogu i meditaciju. Danas tvrdi da joj je to iskustvo promijenilo život.
„U početku sam bila skeptična i mislila da je to hrpa besmislica”, kaže McPherson, koja je u godinu dana prošla niz kemoterapija i brojnih teških operacija. „No, sad prakticiram svjesnost tijekom čitavog dana i to mi služi kao podsjetnik da moram biti manje reaktivna, a više ljubazna prema sebi i drugima.”
Deanne David bila je sudionik iste skupine. „Sudjelovanje u ovom istraživanju uvelike me promijenilo”, kaže ona. “Mislim da ljudi koji su aktivno uključeni u svoje vlastito putovanje s rakom imaju velike koristi od više učenja o svjesnosti i povezivanju s drugima koji prolaze kroz ista iskustva.”
Rezultate studije možete pogledati ovdje.
Izvor: Alberta Health Services
