Ljudi koji slome ruku izloženi su promjenama u anatomiji mozga, ali i u moždanoj aktivnosti i to u roku od samo 16 dana, otkrili su švicarski znanstvenici.
Iako se dešnjaci mogu osjećati bespomoćno ako im je desna ruka u gipsu, mozak brzo reagira i ‘kompenzira gubitak’ – anatomski se prilagođava ‘situaciji’ i povećava aktivnost druge strane tijela, piše dnevnik.hr
‘Rezultati pokazuju da se mozak brzo adaptira na potrebe za promjenama’, kazao je dr. Nicki Langer.
Znanstvenici su na Odjelu za urgentnu kirurgiju i traumatologiju u Sveučilišnoj bolnici u Zurichu demonstrirali kako je mozak izložen značajnim anatomskim promjenama u određenim dijelovima kada pacijenti koriste samo lijevu ruku. To se događa unutar 16 dana nakon ozljede.
Naime, lijeva strana mozga gubi nešto na debljini a područja na desnoj strani mozga to kompenziraju ‘rastom’. Time se vještine poput fine motorike značajno ‘popravljaju’ u ruci koja je zdrava a koju pacijent inače manje koristi.
Za studiju koju je vodio profesor Lutz Jancke uzeto je 10 volontera – dešnjaka sa slomljenom desnom rukom. Svi oni su pregledani gotovo odmah nakon ozljede. S rukom u gipsu ili longeti bili su osuđeni na korištenje lijeve ruke za aktivnosti poput jedenja, pranja zubiju, pisanja i slično.
Svi oni su dva puta išli na magnetsku rezonancu mozga. Prvi put 48 sati nakon ozljede i drugi put 16 dana nakon što je ruka imobilizirana. Na osnovu nalaza MRI-a neuropsiholozi su analizirali sivu i bijelu moždanu tvar svih volontera. Izračunali su debljinu moždane kore i vrijednosti kortikospinalnog trakta te izmjerili motoričke sposobnosti u lijevoj ruci.
‘U kratkom vremenskom razdoblju imobilizacija desne ruke promijenila je u kojim se dijelovima mozga kontrolira osetljivost i motorika’, pojasnio je dr. Langer.
Siva i bijela moždana tvar u dijelu desne polutke mozga zaduženonom za motoriku su se smanjile a povećale su se u dijelu koji kontrolira inače inferiornu lijevu ruku.
Nakon što su proučili rezultate dr. Langer je zaključio kako ‘ozlijeđeni ekstremiteti trebaju biti imobilizirani što je kraće moguće, tj. ne više od onoga koliko je to nužno potrebno jer imobilizacija ima negativne efekte i na mozak, tj. moždanu aktivnost i veličinu dijela mozga koji kontrolira ozlijeđenu ruku’.
Istraživački tim nije pratio volontere nakon što im je skinut gips, no dr. Langer kaže kako pretpostavlja da se nastale promjene traju samo dok je ruka imobilizirana i još kratko vrijeme nakon toga. Znanstvenici vjeruju da će rezultati ove studije biti značajni i za liječenje moždanog udara na način da se imobilizira ruka ili noga na strani tijela koja nije zahvaćena, što je ključno za oporavak bolesne strane. Dr. Langer smatra da bi činjenica da se mozak toliko brzo mijenja njegove kolege liječnike trebala potaknuti da radije razmisle o ‘motivacijskim uputama’ nego da imobilizaciji kako bi spriječili daljnja oštećenja mozga.
