Amerikanci su od 2015. reciklirali manje od 10% plastike koju su koristili. To nije tako samo zbog lijenosti, nego je i stvar u tome što mnoge vrste plastike nisu pogodne za recikliranje.
Znanstvenici laboratorija Berkeley tvrde da su izumili plastiku koja se može neograničeno razgrađivati i reciklirati. Upravo to bi moglo svijetu pomoći riješiti veliki problem zagađenja plastikom.
Sve plastične mase se sastoje od velikih molekula polimera koji sadrže spojeve monomere.
Obično se u plastiku dodaju kemikalije koje im daju neka svojstva, primjerice čvrstoću ili savitljivost. One se, pak, vežu čvrsto za monomere te ostaju u njima čak i nakon što plastika prođe kroz recikliranje.
Problem je u tome što proizvođači rabe reciklirane monomere za pravljenje nove plastike. Pritom ne mogu konkretno znati koja su svojstva iz izvorne plastike mogla ostati u njoj.
Ipak, u studiji objavljenoj u časopisu Nature, tim s Berkeleya je opisao stvaranje nove vrste polidiketoenamin ili PDK plastike.
Veze između aditiva i monomera su reverzibilne, a ne trajne. Otapaju se kad se materijal stavi u kiselu otopinu. To je stručnjacima omogućilo korištenje obnovljenih monomera za recikliranje plastike koja nije pokazala ista svojstva kao reciklirana plastika.
Ovo otkriće predstavlja veliki uspjeh. Pogotovo kad se uzme u obzir da su neke “razgradive” vrećice pronađene u nerazgrađenom stanju u tlu i u moru.
