Više od 30 godina je prošlo otkako se u reaktoru 4 nuklearne elektrane dogodila eksplozija koja je dovela do nuklearne katastrofe čije se posljedice osjećaju i danas. Dok tek nekolicina ljudi živi u zabranjenoj zoni oko područja bivše elektrane, biljke i životinje pokazuju znakove visoke radijacije.
“Crvena šuma” – borova šuma stradala od radijacije u Černobilu. (Photo: T.A.Mousseau & A.P. Møller )
Tako primjerice ptice oko Černobila imaju znatno manje mozgove od onih koje žive u nekontaminiranim područjima, stabla rastu sporije, a to područje nastanjuje manje paukova, pčela, leptira i skakavaca.
Studija objavljena u časopisu Oecologia pokazala je da je posrijedi nešto još više zabrinjavajuće. Naime, radijacija je utjecala i na mikroorganizme, gljivice i neke vrste insekata koji su zaslužni za proces truljenja. Ovi su organizmi odgovorni za ključnu fazu svakog ekosustava – recikliranje organskih materijala natrag u tlo. Autori studije smatraju kako nefunkcioniranje ovakvog osnovnog procesa poput truljenja može imati zabrinjavajuće posljedice na čitav ekosustav.
S obzirom na nesvakidašnje rezultate istraživanja na koje su nailazili tijekom analize ovog područja, tim stručnjaka odlučio je istražiti ovo pitanje. „Područje Černobila istražujemo od 1991. godine i od onda primjećujemo nakupljanje velike količine otpada. Osim toga, mrtva stabla u Crvenoj šumi, poznatoj po tome što su svi borovi nedugo nakon nesreće poprimili crvenkastu boju, se ne raspadaju.
„Osim nekoliko mrava na njima, mrtva debla bila su netaknuta kad smo ih prvi put vidjeli“, rekao je biolog sa Sveučilišta u Južnoj Carolini i glavni autor studije, Timothy Mousseau. „To mi je bilo prilično čudno jer tamo odakle ja dolazim, stablo koje srušeno leži na zemlji deset godina gotovo da je skroz istrunulo.“
Kako bi provjerili što je uzrok tom nakupljanju mrtvog lišća i skamenjenom izgledu borova, Mousseau i njegov tim proveli su nekoliko eksperimenata. Kad su mjerili debljinu sloja mrtvog lišća u različitim područjima zabranjene zone, otkrili su kako je sloj dva ili tri puta deblji na područjima koja su bliža mjestu gdje se eksplozija dogodila. No kako to nije bilo dovoljno da dokažu da je radijacija odgovorna za razliku u količini nakupljenog lišća, tim znanstvenika proveo je drugi eksperiment.
Napravili su 600 mrežastih vrećica koje su napunili lišćem četiriju vrsta biljaka s nekontaminiranog područja. U vrećicama u početku nije bilo insekata. Zatim su pola vrećica obložili ženskim najlonkama kako bi spriječili da insekti uđu u njih, dok su u drugu polovicu vrećica insekti mogli neometano ući.
Vrećice su postavili na različite lokacije s obzirom na razinu radijacije, uključujući i mjesto koje nije kontaminirano. Ostavili su vrećice i čekali gotovo godinu dana – vrijeme dovoljno da mikroorganizmi, gljivice i insekti razgrade organski materijal. Vrećice obložene najlonkama trebale su poslužiti znanstvenicima da provjere tko je najvećim dijelom odgovoran za proces raspadanja – mikroorganizmi ili kukci.
U područjima u kojima nije bilo radijacije, 70 do 90 posto lišća razgradilo se u godinu dana, no tamo gdje je bilo radijacije, lišće je zadržalo 60% svoje težine. U usporedbi mrežastih vrećica i onih obloženih najlonkama, istraživači su otkrili da insekti imaju određenu ulogu u razgradnji organskih materijala, no mikroorganizmi i gljivice igraju mnogo važniju ulogu. Zbog velikog broja vrećica i širine područja na koje su postavljene, istraživači su mogli isključiti vanjske faktore koji utječu na razgradnju poput vlažnosti, temperature te vrste šume i tla kako ništa drugo osim radijacije ne bi utjecalo na razgradnju lišća.
„Rezultat ovog eksperimenta pokazuje kako radijacija onemogućava mikroorganizme u razgradnji sloja otpalog lišća na tlu“, smatra Mousseau. „To znači da se hranjivi sastojci ne vraćaju u tlo, a to može biti jedan od uzroka sporijeg rasta stabala u okolici Černobila.“
Druge studije pokazale su da području oko Černobila prijeti požar, a sloj otpalog lišća koji se nakuplja već 27 godina je dobro gorivo za veliki požar koji bi se mogao dogoditi. Ovakav scenarij mnogo je više od ekološke katastrofe – požar može prenijeti radioaktivne čestice izvan zabranjene zone.
Nažalost, zasad ne postoji učinkovito rješenje za ovaj problem. Jedino što se može učiniti jest držati na oku ovo područje i brzo ugasiti požare koji bi mogli izbiti. Za to vrijeme, Mousseauov tim surađuje s timom japanskih znanstvenika kako bi provjerili je li područje oko Fukushime također ekološki mrtva zona poput ove.
