Connect with us

Znanost

Ekologija i okoliš

Šume rastu sve brže i brže

Brzina nije riječ koju tipično povezujemo sa drvećem; nekim stablima je potrebno i više stoljeća da narastu. Ipak, nova studija objavljena u Proceedings of the National Academy of Sciences pokazala je kako šume u Istočnim Sjedinjenim Državama rastu brže nego u posljednjih 225 godina. Studija pruža rijedak pogled na način na koji ekosustav reagira na klimatske promjene.

Više od 20 godina ekolog u šumarstvu, Geoffrey Parker, pratio je rast velikog broja miješanih šuma u Marylandu. Parkerovo je istraživanje provedeno na Smithsonian Environmental Research Center, 26 milja istočno od glavnoga grada. Parkerovi cenzusi stabala su pokazali da šume pohranjuju težinu puno brže nego što je to za očekivati. On i post-doktorski kolega sa Smithsonian Tropical Research Institute-a, Sean McMahon su otkrili da prosječno šuma raste godišnje 2 tone po akru. To je jednako nicanju drveta dijametra od 1 m u godinu dana.

Šume i šumsko tlo pohranjuju većinu Zemljinih zaliha uglika. Male promjene u njihovom rastu mogu imati značajna grananja u strukturi vremenskih prilika, ciklusima hranjivih tvari, klimatskim promjenama i bioraznolikosti. Točan način na koji će ovi sustavi biti poremećeni treba još utvrditi. Parkerov i McMahonov rad se fokusira na pogone ubrzanog rasta stabala. Čini se da su šume glavni krivci za klimatske promjene, konkretnije, podizanje razine atmosferskog CO2, više temperature i duže sezone rasta.

Ocjeniti rast šume nije niti malo lagan i jednostavan posao. Ekolozi su svjesni da će ih stabla koja proučavaju nadživjeti. Jedan od načina pomoću kojeg kompenziraju to jest stvaranjem “kronosekvence“ – serija šumskih čestica iste vrste u različitim razvojnim stadijima. U SERC-u, Parker pomno prati rast stabala starih od 5 do 225 godina. To je omogućilo Parkeru i McMahonu da provjere ubrzani rast mladih i starih stabala. VIše od 90 posto njih je raslo 2 – 4 puta brže nego što je to bilo predviđeno kronosekvencom.

Grupiranjem šume po starosti, McMahon i Parker su također bili u stanju odrediti da je brzi rast recentni fenomen. Da su šume rasle ovom brzinom cijelo vrijeme, danas bi bile puno više i šire nego što to jesu danas. Parker procjenjuje da su on, Dawn Miller i kadar znanstvenika u toku jedne godine napravili 250 tisuća mjerenja. Parker je počeo sa svojim mjerenjima još 8.9.1987. – njegov prvi dan na poslu. Parker mjeri sva drveća koja su 2 cm ili šira u dijametru, tako da označi koordinate drveta te zabilježi da li je živo ili mrtvo. Poznavajući vrstu stabla i dijametar, McMahon je u stanju odrediti biomasu stabla.

Nije bilo dovoljno dokumentirati ubrzanu stopu rasta; Parker i McMahon su htjeli saznati zašto se to dešava. “Napravili smo listu razloga zbog čega bi šume mogle rasti brže i odmah otpisali polovinu”, tvrdi Parker. Razlozi koji su ostali uključivali su porast u temperaturi, dužu sezonu rasta i povišene koncentracije atmosferskog CO2.

Tijekom zadnjih 22 godine koncentracije CO2 na SERC-u su porasle za 12 posto, temperatura se podigla skoro tri desetine stupnja a sezona se rasta produžila za skoro 8 dana. Drveća sada imaju višak CO2 i dodatan tjedan kako bi nabacila masu. McMahon predlaže kako je kombinacija ova tri faktora uzrokovala povećanu brzinu akumuliranja biomase kod stabala. Istraživanje je financirano od strane HSBC Climate Partnership-a.

Izvor: sciencedaily.com

 

Life is a sexually transmitted disease and there is a 100% mortality rate.

Ostavi komentar

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Ekologija i okoliš

Popularno

Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh