Ukupna površina šuma i šumskih zemljišta u RH iznosi 2 688 687 ha što je 47% kopnene površine države. Od toga je 2 106 917 ha u vlasništvu RH, dok je 581 770 ha u vlasništvu privatnih šumoposjednika. Glavninom šuma u vlasništvu države gospodare Hrvatske šume (2 018 987 ha).
Osim po vlasništvu, šume razvrstavamo i prema njihovoj namjeni. Prema Zakonu o šumama šume po namjeni mogu biti gospodarske, zaštitne i šume s posebnom namjenom:
GOSPODARSKE – uz očuvanje i i unapređenje njihovih općekorisnih funkcija koriste se za proizvodnju šumskih proizvoda
ZAŠTITNE – u prvom redu služe za zaštitu zemljišta, voda, naselja, objekata i druge imovine
ŠUME S POSEBNOM NAMJENOM – zaštićeni dijelovi prirode (strogi rezervati, nacionalni parkovi, posebni rezervati, spomenici prirode, značajni krajobrazi, park-šume)
– šume i dijelovi šuma registrirani za proizvodnju šumskog sjemena (sjemenske sastojine)
– šume namijenjene znanstvenimm istraživanjima
– šume za potrebe obrane RH
Sve šume s kojima Hrvatske šume gospodare podijeljene su u gospodarske jedinice, a one se dalje dijele na odjele i odsjeke. Plan gospodarenja za neku gospodarsku jedinicu naziva se Osnova gospodarenja i donosi se za razdoblje od 10 godina. Tako se i sva mjerenja i sva planiranja u šumarstvu provode svakih deset godina, tako da je i ažurnost prikazanih informacija nužno na toj istoj razini. Osnova gospodarenja je “mali šumarski Ustav” za tu jedinicu. Pojam zaliha kazuje koliki je ukupan volumen drvne mase u određenoj šumi pa time neizravno govori i koliko je ta šuma kvalitetna. Drugi pojam, prirast, kazuje koliko se taj volumen poveća svake godine, što je opet pokazatelj raspoloživosti drveta za čovjekovo korištenje.
Hrvatske šume već stoljećima primjenjuju u svom gospodarenju princip potrajnosti (održivosti) i stoga iz šume uzimaju znatno manje drveta nego ga priraste, a kako pri uzimanju uglavnom odabiru lošija stabla, izlazi da su naše šume sve ljepše što se s njima više gospodari.
Mnoge ljude brine kad prolazeći npr. Slavonijom, vide posječene veće dijelove šume, misleći da su šumari napravili čistinu. U krivu su. Ono što izgleda kao čistina zapravo je mlada šuma, stara tek nekoliko godina. A kad i padne jedan hrast to treba gledati kao na rođenje njih nekoliko tisuća, koji ne mogu živjeti u sjeni svog roditelja i jedva čekaju svoju šansu. Stoga se nekim vrstama drveća naprosto mora gospodariti, šumari kažu, na regularan način. Važno je uočiti da se sječa koja izgleda kao čista zapravo događa na razmjerno malim površinama, a na razini gospodarske jedinice ukupna zaliha je unatoč sječi cijelo vrijeme ista ili godinama raste.
Drukčija je situacija u goranskim šumama. Tamo se gospodari preborno tako da se svakih nekoliko godina iz šume izdvajaju pojedinačna zrela stabla i tako otvara prostor za rast podmlatka. Bukva i jela su vrste koje omogućuju takav način gospodarenja. Izvana gledano, čovjeku se čini da šuma stalno izgleda jednako, mada se na ovaj način pridobiva približno jednaka količina drva kao i u regularnim šumama. Kako preborne šume zapravo nemaju starost, njihove su tablice podjeljene po debljinskim razredima.
Izvor: hrsume.hr
