Upadljiva galaktika nazvana NGC 4666 u središtu slike je galaktika u kojoj se proizvode zvijezde velikom brzinom, a udaljena je oko 80 milijuna svjetlosnih godina od Zemlje.
Brzina i količina nastanka zvijezda uzrokovane su gravitacijskim interakcijama između NGC 4666 i njenih susjednih galaktika, uključujući i NGC 4668 koja je vidljiva u donjem lijevom kutu. Ove interakcije često okidaju bogato rađanje zvijezda unutar uključenih galaktika.
Kombinacija eksplozije supernove i jakih vjetrova koji pušu od masivne zvijezde u području rađanja zvijezda odnose velike količine plina iz galaktike u svemir – takozvani “supervjetar”. “Supervjetar” je ogroman i dolazi iz sjajnog središnjega područja galaktike te se proteže desetcima tisuća svjetlosnih godina. Kako je plin nošen “supervjetrom” jako vruć, on emitira zračenje uglavnom u obliku X zraka i u radijskom dijelu spektra te se ne može vidjeti na slikama koje prikazuju vidljivu svjetlost, poput ove koja nam prikazuje galaktiku.
Ova slika je snimljena kao dio popratnih promatranja pomoću ESA-inog XMM-Newton svemirskog teleskopa koji prikazuje X zrake. NGC 4666 je bila cilj prvotnih XMM-Newton promatranja, ali zahvaljujući širokom polju promatranjana teleskopu, mnogi se drugi izvori X zraka vide u pozadini. Jedno od takvih slučajnih otkrića je slabo vidljiv galaktički klaster koji se nalazi na donjem rubu slike, desno od središta. Ovaj klaster je mnogo udaljeniji od nas nego NGC 4666, nalazi se na udaljenosti od otprilike 3 milijarde svjetlosnih godina.
Kako bi u potpunosti shvatili prirodu astronomskih tijela, istraživači ih moraju proučavati na različitim valnim duljinama. Svjetlost različitih valnih duljina nam može reći mnogo o različitim fizičkim procesima koji se tamo odvijaju. U ovom slučaju su Wide Field Imager (WFI) promatranja napravljena u vidljivoj svjetlosti kako bi se dodatno istražili ti slučajno otkriveni objekti koji zrače X zrake – što je dobar primjer kako astronomi pomoću različitih teleskopa zajedno istražuju Svemir.
Izvor: ESO
