Jedna studija o psihologiji čuvanja tajni kategorizirala je više od 13 tisuća tajni. U svrhu istraživanja, tajna se definirala kao bilo kakva informacija koju je neka osoba namjeravala sakriti od jedne ili više osoba.
Studija je prvi put objavljena u časopisu Journal of Personality and Social Psychology, a koautor je bio Michael Slepian. Temeljena je na njegovom istraživanju iz 2012. godine koje je utvrdilo da su ljudi koji su ometeni nekom tajnom obično procjenjivali kako su određeni zadaci teži nego što su u stvarnosti bili.
Takva iskrivljena percepcija čak je značila da su mislili da je određena udaljenost dalja nego što jest i da je nagib brda strmiji nego što je to bio slučaj u stvarnosti.
Od 1000 sudionika je zatraženo da opišu tajnu koju čuvaju. Zatim su znanstvenici ručno formirali 38 širokih kategorija u koje bi se te tajne mogle svrstati.
Razlikovane su stvari kao što su emocionalna nevjera (poput flerta) i seksualna nevjera (preljub).
34 od ovih kategorija su navedene u dodatku studije zajedno s anketnim upitnikom.
Neke tajne bile su toliko osobne sudionicima da se nisu uklapale niti u jednu od ostalih kategorija.
U istraživanju su sastavljene kategorije pokazane potom novoj skupini sudionika. U prosjeku svaka osoba u tom trenutku je imala najmanje 13 tajni s tog popisa. Prema studiji, najmanje 5 od njih bile su one tajne koje ljudi nikada nisu nikome rekli.
Najčešće tajne:
60% – laž ili financijska prevara
47% – kršenje povjerenja
33% – krađa, skrivena veza ili nezadovoljstvo poslom
Studija je pokazala kako tajne itekako utječu na nas, čak i kad postoji prilično mala opasnost da će biti otkrivene.
Mjerenjem učestalosti lutanja uma zbog tajni, istraživanje je pokazalo kako ljudi češće razmišljaju o svojim tajnama, nego kad “aktivno skrivaju tajnu od osobe ili grupe ljudi”.
