Zbog sve veće zabrinutosti uslijed brzog širenja virusa zika, koji se u kratkom roku proširio na više od dvadeset zemalja u Sjevernoj i Južnoj Americi (a od nedavno i u Australiji), Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila je stanje visoke pripravnosti.
Iako virus, koji prenosi tigrasti komarac, nije velika prijetnja za većinu oboljelih, zabrinjava njegov utjecaj na trudnice, budući da se sumnja kako je dotični povezan s izrazitim povećanjem broja slučajeva mikrocefalije kod djece. Riječ je o teškom genetskom poremećaju kod kojeg je glava abnormalno mala, a mozak teško oštećen. „Pregledavši raspoložive podatke, odbor smatra da pojava mikrocefalije i ostalih neuroloških komplikacija predstavlja izvanredan događaj i prijetnju zdravlju ljudi u drugim dijelovima svijeta”, izjavila je predsjednica WHO-a Margaret Chan na konferenciji za novinare u Ženevi. Upozorenje WHO-a posebice dobiva na težini nakon više od 4000 registiranih slučajeva mikrocefalije u Brazilu od listopada prošle godine do danas.
Samu bolest karakterizira crvenilo na koži, osip, glavobolja i bolovi u mišićima, a opisani su i slučajevi prijenosa bolesti i putem spolnog odnosa. WHO procjenjuje kako će do kraja godine od zika virusa oboljeti oko četiri milijuna ljudi. Virus je prvi put registriran 1947. godine, a osim sumnje da dotični uzrokuje mikrocefaliju, smatra se da je odgovoran i za pojavu tzv. Guillain-Barre sindroma, kod kojeg oštećenje perfirenog živčanog sustava uzrokuje slabost mišića.
Na brzu reakciju WHO-a zasigurno su utjecale i nedavne kritike kako je neadekvatno reagirala na širenje virusa ebole tijekom prošle godine. „Ugled WHO-a bio je ozbiljno uzdrman. Iako moraju voditi računa o politici, ne smiju iz vida izgubiti i znanost. Nemaju puno prostora za pogreške”, izjavio je dr. Ron Waldman, profesor na Katedri za globalno zdravstvo pri Sveučilištu George Washington.
Proglašenjem uzbune WHO želi poručiti da se namjerava uhvatiti ukoštac sa širenjem zika virusa aktiviranjem dodatnih resursa koje ima na raspolaganju, počevši od materijalne i financijske pomoći, preko potpore znanstvenicima, pa sve do kontrole putovanja.
Izvor: WHO, The New York Times
