Bivši član francuske reprezentacije, trkač Guillom Adam želi trčati brže i prelaziti veće udaljenosti, zbog čega koristi tehnologiju kao ključni element koji pridonosi postizanju njegovih najboljih osobnih rezultata.
Naime, gadgeti su postali ključan dio opreme trkača, jednako kao i tenisice u kojima trče. Danas su rijetki trkači koji nemaju uređaj za brojenje koraka, GPS sat, pametni telefon i pametni sat. Te sprave evidentiraju prijeđenu udaljenost, tempo i ritam trčanja te broj otkucaja srca u minuti, a sportašima pomažu da iz treninga izvuku maksimum, piše BBC.
“Znanstvenik sam i trkač i kad želim informacije, želim da one budu pouzdane”, kaže Adam.
No brojni gadgeti ne omogućuju vrhunskim sportašima precizne podatke.
Studija potrošačke grupe “Which?” pokazala je da su brojni fitness uređaji neprecizno procijenili dužinu koju su trkači prešli, a na duge staze su dodavali prijeđene kilometre.
“Uz pomoć GPS sata možete saznati relevantne informacije, no ne znate kako je algoritam nastao ni koliko je pouzdan i točan, a želite li analizirati podatke, oni vam moraju biti dostupni”, kazao je Adam koji, nastojeći što bolje iskoristiti svoje treninge, sada iskušava uređaje koji su rezultat medicinskih istraživanja.
Senzor pod nazivom “GaitUp” razvio je dr. Benoit Mariani, a temelji se na njegovim istraživanjima o otkrivanju ranih znakova degenerativnih bolesti, poput Parkinsonove bolesti. Kako kaže dr. Mariani, fizičke znakove osoba osjeća na vrlo blag način i puno ranije nego što ih standardni testovi uspijevaju otkriti.
“Osjećate li slabost u mišićima ili imate neki neurološki poremećaj, to će se najprije odraziti na vašem kretanju. Ovakvi su znakovi prolazili ‘ispod radara’ jer dosad nije postojalo jednostavno sredstvo za njihovo mjerenje”, kazao je Mariani.
Promjene u načinu na koji ljudi hodaju mogu puno otkriti o zdravlju osobe, gotovo poput onih koje izlaze na vidjelo u sklopu ostalih prepoznatih obilježja tjelesnog zdravlja, a to su otkucaji srca, krvni tlak, tjelesna temperatura, broj udisaja i izdisaja te zasićenje kisikom.
Senzor koji je razvio inženjerski tim dr. Marijanija više je od mjerača koraka. Uspijeva evidentirati kutove “udara” zadnjeg i prednjeg dijela stopala, kao i to koliko je dugo svako stopalu u doticaju s tlom. No, on nije jedini znanstvenik koji želi dobiti bolje podatke o načinu na koji trče elitni sportaši, kaže dr. Janis Pitsiladis sa Sveučilišta u Brightonu.
On sudjeluje u dugoročnom istraživanju pod nazivom “Sub2Hrs” čiji je cilj razviti metode, tehnike i tehnologiju treninga koji će pomoći trkačima da postave priznat svjetski rekord u trčanju maratona za manje od dva sata.
No, Kenijski trkač Eliud Kipchoge probio je tu barijeru 12. listopada ove godine, ali zbog pomoći brojnih ‘pejsera’ i jednoga električnog vozila, njegov rezultat nije priznat kao svjetski rekord.
“Da bi se probila barijera od dva sata, sve mora biti u redu”, kazao je Pitsiladis te dodao da treba “pronaći pravog sportaša, prave vremenske uvjete i pravu stazu, za što treba utvrditi minimalnu količinu energije koja se troši na svakome koraku maratona”, kaže.
“Što je trkač ekonomičniji, bolje održava tempo trčanja do kraja utrke. Jer sve što napravite da biste postali ekonomičniji, bez obzira na to je li riječ o tenisicama, podacima ili terenu, a radi se o postotku, dva ili tri, imat će golem utjecaj na vaše performanse”, pojasnio je.
Dosad se većina analiza tempa i performansi odvijala na trkačkoj stazi ili nakon nekoga sportskog događaja, no na taj se način ne evidentira uistinu ono kroz što sportaš prolazi tijekom utrke, kazao je Pitsiladis. Analiza kretanja trkača za vrijeme treninga vrlo je korisna, ali bilo bi bolje da se odvija za vrijeme same utrke.
Tako je i Adam koristio “GaitUp” tijekom priprema za poznati maraton u New Yorku te mu je to pomoglo da osvoji titulu najbržega francuskog trkača na toj utrci. Naime, maraton je istrčao za dva sata i 26 minuta.
