Osobe koje su podvrgnute liječenju testosteronom za promjenu ženskog spola, vjerojatno će iskusiti povećanu agresiju, što se može još jače manifestirati ako im menstruacija potraje.
Za stvaranje karakterističnih muških osobina kod ljudi koji su u tranziciji potreban je testosteron. Povećani testosteron se ranije povezivao s povećanjem agresivnog ponašanja, ali do sada nije bio opširno istražen kod trans osoba.
Kako bi tu temu istražili podrobnije, Giovanna Motta sa talijanskog Sveučilišta u Torinu, i njezini kolege, proučavali su 52 transrodna muškarca prosječne dobi od 28 godina, prije i najmanje 7 mjeseci nakon što su počeli primati terapiju testosteronom.
Testosteron se daje s ciljem smanjenja sekundarnih ženskih karakteristika — smanjuje grudi i zaustavlja menstruaciju, dok istovremeno povećava muške karakteristike, kao što su produbljivanje glasa i izmijenjena raspodjela mišića.
Tim znanstvenika je procjenjivao različite aspekte agresivnog ponašanja kod sudionika istraživanja, uključujući koliko često se osjećaji bijesa doživljavaju tijekom vremena, na koga ili što su usmjereni te kako se izražavaju, hlade ili kontroliraju, prenosi Forbes.
Pokazalo se da se tijekom sedmomjesečnog tretmana testosteronom, povećalo izražavanje bijesa, ali i kontrola bijesa. Naime, došlo je do značajne promjene u osjećaju ljutnje prema drugim osobama ili predmetima te prema sebi samima.
Međutim, autori studije navode da je važno napomenuti da unatoč povećanom izražavanju bijesa, nije bilo izvješća o agresivnom ponašanju, samoozljeđivanju ili psihijatrijskoj hospitalizaciji, što u konačnici ukazuje na uspješniju kontrolu bijesa. Također, sugerira se da bi uspješnija kontrola bijesa mogla biti posljedica poboljšane sposobnosti kontrole osjećaja ljutnje smirivanjem, vjerojatno zato što sam tretman proizvodi veće samopouzdanje. Redovite psihoterapijske sesije koje prate učinak hormonskih tretmana također su mogle suzbiti pojavu agresivnog ponašanja.
Zanimljivo je da su sudionice čije se menstrualno krvarenje nastavilo unatoč hormonskoj terapiji imale veću vjerojatnost da će osjećati i izražavati bijes na nekontroliran način u usporedbi s onima koje su postigle amenoreju, odnosno jednu ili više izostalih menstruacija. Moguće je da je krvarenje kod ovih sudionica imalo simboličnu vrijednost koja ih je podsjećala na rodni sukob koji su proživljavale, što je otežavalo suzbijanje ljutitih emocija. Ipak, znanstvenici tvrde da to još treba dodatno istražiti te da to nije konačan zaključak.
