Connect with us

Znanost

Foto: Pixabay

Psihologija

Tripofobija ipak nije fobija

Znanstvenici objašnjavaju što se krije iz ovoga

Jedan ste od oko 16 posto ljudi koji doživljavaju nešto što se naziva tripofobijom? To bi bio iracionalni strah od rupa i šupljina. Ipak, znanstvenici danas tvrde da se tome ipak ne može pristupati kao prema fobiji i imaju za to dobre razloge.

To je zato što je to nešto što je ipak racionalno i potječe od gađenja, a ne od straha. To su dva vrlo važna elementa. Znanstvenici na Sveučilištu Emory krenuli su istraživati reakciju straha u odnosu na hrpu rupa. Istraživanje je objavljeno u časopisu PeerJ.

Otkrili su da je pupilarni odgovor ili odgovor zjenice (nehotično kretanje zjenice) – bio bliži pupilarnom odgovoru iz gađenja, a ne onom koji se pojavljuje iz straha. No, nije samo stvar u tome.

“Neke ljude je jako uznemirio pogled na ovakvo što”, objasnila je Stella Lourenco, psihologinja sa Sveučilišta Emory, čiji je laboratorij i proveo studiju.”Fenomen, koji vjerojatno ima evolucijsku osnovu, može biti češći nego što smo to znali”.



Prethodna istraživanja provedena u 2013. zaključila su da se odgovor može odnositi na pjegave uzorke opasnih životinja, kao što su zmije. No, u siječnju prošle godine je istaknuto jedno drugačije objašnjenje.

Znanstvenici na Sveučilištu u Kentu predložili su da uzorci rupa, poput onih koji se mogu nalaziti u pčelinjem saću, izazivaju našu averziju jer nalikuju parazitnim infestacijama, zaraznim bolestima i razgradnji.

“Mi smo nevjerojatno vizualna vrsta”, rekao je glavni autor ove najnovije studije, Vladislav Ayzenberg. “Sve to može prenijeti puno smislenih informacija. Ovi vizualni znakovi omogućuju nam da donosimo neposredne zaključke – bilo da vidimo dio zmije u travi ili cijelu zmiju – i da brzo reagiramo na potencijalnu opasnost.”

Znanstvenici su regrutirali studente za testitranje i pokazali su im 60 slika. Od njih je 20 prikazivalo opasne životinje poput pauka i zmija, 20 ih je trebalo aktivirati tripofobiju, a 20 slika su bile kontrolne slike i prikazivale su bezopasne životinje, zrna kave i repetitivne obrasce visokog kontrasta.

Znanstvenici su očekivali da će se, kao što je to uočeno i u drugim testovima ove prirode, studentima proširiti ili se povećati zjenice kao reakcija na strah – i tako je i bilo. Samo za opasne životinjske slike.

No, za okidače tripofobije, sudionicima su se zjenice stiskale ili smanjivale. A to je poznato kao pupilarni odgovor na gađenje.

Znanstvenici su napomenuli da odgovor tijela na gađenje djeluje da se usporava broj otkucaja srca i disanja, signalizirajući oprez i pokušavajući minimalizirati izloženost „patogenima“. Reakcija tijela na strah je posve drukčija.

Iako je ovaj tim završio studiju s drukčijim zaključcima od onih iz 2013., slažu se svi da tripofobija može varirati u težini i da je mnogo rasprostranjenija od onoga što se službeno prijavljuje.

Nijedan od sudionika studije se nikad nije požalio na tripofobiju, ali fizički odgovor na slike im je bio značajan.

“Činjenica je da smo pronašli utjecaje koji sugeriraju primitivni i prožimajući vizualni mehanizam koji podupire otpor prema rupama”, rekla je Lourenco.

Ovo istraživanje vjerojatno neće pomoći da se osjećate manje neugodno sljedeći put kad vidite sliku surinamske žabe, ali može pomoći da shvatite kako vizualna obrada može rezultirati intenzivnim reakcijama koje ne potječu od straha.

 

Tražili ste na googlu:

Tripofobija

Negdje, nešto nevjerojatno čeka da bude otkriveno.

1 komentar

1 komentar

  1. Josip

    siječanj 9, 2018 kod 1:53 pm

    Prvi put cujem za ovo…

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Psihologija

Popularno

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh