Tyge (latinizirano Tycho) Brahe rođen je u obiteljskom dvorcu Knudstrup 14. prosinca 1546. u pokrajini Skane, tadašnja Danska (danas u Švedskoj). Bio je najstariji sin Otta Brahea i Beatte Bille, koji su oboje bili iz obitelji visokog danskog plemstva. Odgojio ga je stric, Jőrgen Brahe, i Tycho postaje njegov nasljednik.
Studirao je na sveučilištima u Copenhagenu i Leipzigu, a onda je putovao njemačkom regijom, nastavivši studirati na sveučilištima u Wittenbergu, Rostocku i Baselu. U ovom periodu probudio mu se interes za alkemiju i astronomiju, i kupio je nekoliko astronomskih instrumenata. U duelu s drugim studentom, u Wittenbergu 1566., Tycho je izgubio dio nosa. Ostatak svog života nosio je metalni umetak preko dijela koji je nedostajao. U Dansku se vraća 1570.
1573. Tycho je promatrao novu zvijezdu u zviježđu Cassiopeia, i o njoj objavio kratku raspravu iduće godine. 1574. održao je skup predavanja o astronomiji na Copenhagenskom Sveučilištu. Sada je bio uvjeren da napredak astronomije ovisi o točnom promatranju. Poslije još jednog obilaska Njemačke, gdje je posjećivao astronome, Tycho je prihvatio ponudu kralja Fredericka II. da osnuje opservatorij. Dat mu je otočić Hven, u Sontu, blizu Copenhagena, i tamo je sagradio svoj opservatorij, Uraniburg, koji je postao najbolji opservatorij u Europi.
Tycho je osmislio i napravio nove instrumente, kalibrirao ih, i pokrenuo noćna promatranja. Također je vodio vlastitu štampariju. Opservatorij su posjećivali mnogi učenjaci i Tycho je ondje podučavao mnoge naraštajemladih astronoma umjetnosti promatranja. Nakon sukoba s kraljem Christianom IV. Tycho je, 1597., spakirao svoje instrumente i knjige i napustio Dansku. Naakon što je nekoliko godina putovao nastanio se u Pragu, 1599., kao carski matematičar na dvoru cara Rudolfa II. Ondje i umire, 1601. Njegovi su instrumenti bili spremljeni, ali na kraju izgubljeni.
Tychova značajna djela uključuju De Nova et Nullius Aevi Memoria Prius Visa Stella (O Novoj i Nikad Ranije Viđenoj Zvijezdi) (Copenhagen, 1573.); De Mundi Aetherei Recentioribus Phaenomenis (O Novim Fenomenima u Eteričnom Svijetu) (Uraniburg, 1588.); Astronomiae Instauratae Mechanica (Instrumenti za Obnavljanje Astronomije) (Wandsbeck, 1598; engleski prijevod Copenhagen, 1946); Astronomiae Instauratae Progymnasmata (Uvodne Vježbe za Obnovljenu Astronomiju) (Prag, 1602.) Njegova promatranja nisu objavljena za njegova života. Johannes Kepler ih je koristio, ali su ostala vlasništvo njegovih nasljednika.
Nekoliko kopija rukopisa kružilo je Europom mnogo godina, a vrlo manjkava verzija tiskana je 1666. U Pragu je Tycho je unajmio Johennesa Keplera kao pomoćnika koji će izračunati planetarne orbite iz njegovih promatranja. Kepler je 1627. objavio Tabulae Rudolphina. Zbog Tychovih točnih promatranja i Keplerove eliptične astronomije, ove su tablice bile točnije od bilo kojih prijašnjih tablica.
Doprinosi astronomiji Tychoa Brahea bili su ogromni. Ne samo da je osmislio i izrađivao instrumente, nego ih je i kalibrirao, i povremeno provjeravao njihovu preciznost. Tako je revolucionizirao astronomske instrumente. Također je duboko promijenio promatranje. Dok su ranije astronomi bili zadovoljni promatrajući položaj planeta i Mjeseca u nekim važnim točkama njihovih orbita, Tycho i njegovi asistenti promatrali su ova tijela kroz cijele njihove orbite. Rezultat je bilo Tychovo otkrivanje mnogih orbitalnih anomalija, koje nikada ranije nisu primjećene. Bez ove serije promatranja, neupitne točnosti, Kepler ne bi mogao otkriti da se planeti kreću po eliptičnim orbitama. Tycho je bio prvi astronom koji je ispravio atmosfersku refrakciju. Općenito, dok su promatranja drugih astronoma bila točna u oko 15`, Tychova su bila točna u oko 2`, a pokazalo se da je točnost njegovih najboljih promatranja bila u ½ `.
Tychova promatranja nove zvijezde 1572. i komete iz 1577., i njegova objavljena djela o ovim fenomenima, bila su ključni za utvrđivanje činjenice da su oba ova tijela bila iznad Mjeseca, i da stoga nebo nije nepromjenjivo kako je Aristotel tvrdio, a mnogi astronomi i dalje vjerovali. Nebo je bilo promjenjivo, pa je tako aristotelovska podjela na nebesko i zemaljsko bila napadnuta (npr. u Galileovom Dijalogu) i na kraju opovrgnuta. Nadalje, ako su kometi bili na nebu, kretali su se kroz nebo. Do tada se mislilo da se planete kreću po materijalnim sferama (sferičnim ljuskama) koje čvrsto prijanjaju jedna oko druge. Tychova opažanja pokazala su da je ovo nemoguće jer su se kometi kretali kroz te sfere. Vjerovanje u postojanje nebeskih sfera izblijedilo je između 1575. i 1625.
Ako je Tycho uništio podijelu između iskvarenog i promjenjivog sublunarnog svijeta i savršenog i nepromjenjivog neba, tada je novi svemir očito bio puno gostoljubiviji prema heliocentričnom planetarnom poretku kakav je 1543. predložio Nikola Kopernik. Je li Tycho zato bio Kopernikov slijedbenik? Nije. Tycho je naveo brojne razloge za neprihvaćanje heliocentrične teorije, ali čini se da nije mogao napustiti aristotelovsku fiziku koja je počivala na apsolutnoj koncepciji mjesta. Teška tijela padaju na svoje prirodno mjesto, Zemlju, koja je u centru svemira. Da Zemlja nije centar svemira, fizika kakva je tada bila poznata, bila bi potpuno narušena. S druge je strane Kopernikov sustav imao brojne prednosti, neke tehničke (kao što je bolja lunarna teorija), i druge koje su se više temeljile na skladu (očito objašnjenje retrogradnog gibanja planeta, i strogi prikaz rasporeda i heliocentrične udaljenosti planeta).
Tycho je razvio sustav koji je kombinirao najbolje iz oba svijeta. Zadržao je Zemlju u centru svemira, da bi zadržao aristotelovsku fiziku (koja je tada bila jedina raspoloživa). Mjesec i Sunce okretali su se oko Zemlje, a ljuska nepomičnih zvijezda bila je centrirana na Zemlju. Ali, Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn, okretali su se oko Sunca. Stavio je (kružnu) putanju kometa iz 1577. između Venere i Marsa. Ovaj Tychoovski poredak postao je popularan u 17. st. među onima koji su se osjećali primoranima odbaciti Ptolomejski poredak (u kojem je Zemlja bila centar svih zbivanja), ali koji, iz raznih razloga, nisu mogli prihvatiti Kopernikansku alternativu.
Izvor: galileo.rice.edu/sci/brahe.html
