Svima su poznati scenariji iz bliske budućnosti u kojima će mnoga radna mjesta ljudima preoteti roboti. Možda ipak neće ako sami dobrovoljno postanemo svojevrsni „kiborzi“ zahvaljujući RFID tehnologiji.
Jedna tehnološka kompanija iz Wisconsina (32M)je postala prva u Sjedinjenim Državama koja je za sve svoje zaposlenike omogućila implantate u vidu mikročipova. Kažu kako očekuju da će preko 50 članova osoblja biti dobrovoljno podvrgnuti čipiranju sljedećeg tjedna.
Čipovi veličine zrna riže koji rade na temelju radiofrekvencijske identifikacije (RFID) će biti pohranjeni u rukama članova osoblja, točnije – između palca i kažiprsta. Čipirani zaposlenici će tako moći obavljati niz uobičajenih uredskih zadataka bez prijašnjih napora.
Predviđa se da će upotreba RFID tehnologije naći plodno tlo u mnogim uobičajenim radnjama, od otvaranja vrata pokretom ruke, upotrebe stroja za fotokopiranje, prijave u uredska računala, otključavanja telefona, pohrane medicinskih informacija i korištenja kod plaćanja na drugim RFID terminalima.
Takvi čipovi nisu nikakva novost i slični su onima koji se već koriste u stvarima kao što su beskontaktne kreditne kartice, mobilni sustavi plaćanja i implantati u životinjama. Prema riječima izvršnog direktora 32M-a, osoblje je, nakon što je bilo obaviješteno o dobrovoljnom programu, reagiralo mješavinom nevoljkosti i uzbuđenja, ali u konačnici je sve rezultiralo time da je više od polovice zaposlenih izabralo sudjelovanje. Neki su za novine rekli kako jednostavno žele biti dio budućnosti, a neki kako su općeprihvaćeni pacemakeri kudikamo opasniji od čipova.
Ono što smatramo skoro distopijskom verzijom radnog mjesta nije ipak novost u svijetu poslovanja, osim možda za SAD. Švedski primjer je ušao u povijest s kompanijom Epicenter u kojem je čipiranje postalo rutina.
Kao u slučaju sa svakom novinom u svijetu tehnologije, postavlja se ipak pitanje sigurnosti i privatnosti. Iako su čipovi biološki bezopasni, podaci koje generiraju svejedno mogu pokazati koliko je često zaposlenik dolazio na posao ili što je kupio, jer se čipiranoj osobi nije baš lako odvojiti od čipa.
Također postoji generalna opasnost od hakiranja, kao i razne druge etičke dileme. Iz spomenute kompanije 32M poručuju kako po tim hakerskim pitanjima kod njihovih čipova nema bojazni, jer ništa nije povezano s internetom. Također ističu kako ne postoji GPS komponenta u čipu, već da cijela stvar služi kako bi se zaposlenici oslobodili silnih kartica i ključeva.
Čipovi stoje 300 američkih dolara i mogu se, na zahtjev zaposlenika, jednako lagano ukloniti kao što su i stavljeni.
