Rijetko viđen prizor ljepote.
Svijet su obišle fotografije i videosnimke posve bijelog losa iz Švedske, a za to je odgovoran lokalni političar. Član općinskog vijeća Hans Nilsson izjavio je radiostanici Sverige Radio da je kao ljubitelj prirode često pokušavao snimiti ili fotografirati rijetke losove. Nakon tri godine truda konačno je uhvatio zapanjujuću snimku bijelog losa kako prelazi plitku rijeku i šeta kroz visoku travu. Činilo se kako je životinja posve bijela, čak su joj i rogovi baršunasto bijeli.
Unatoč takvom izgledu, boja ipak nije rezultat albinizma, stanja koje je rezultat gubitka pigmentacije. Slučajevi albinizma kod životinja i ljudi rezultiraju očima svijetle ili ružičaste boje. Ovakav primjerak losa je dobio svoj izgled zahvaljujući recesivnim genima pa se tako životinje bijele ili crne boje s flekama nazivaju piebald. Katkad asimetrične fleke potpuno izostanu, kao u ovom slučaju, ali tu su i dalje oči, uši i nos tamne boje.
P4 Värmland Sveriges Radio / Facebook screenshot
Skandinavija je inače dom losu, koji je najveća vrsta jelena sa svojom visinom od dva metra i težinom do 800 kilograma. Geografski raspon staništa ovog masivnog člana obitelji jelena proteže se, osim Skandinavije, i Kanadom, Aljaskom, SAD-om, Rusijom i Mongolijom. Naravno, većina njih je tamno smeđa, a bijeli čine mali dio populacije. U Švedskoj živi svega stotinjak rijetkih bijelih losova koji, kao i ovaj dotični, nisu albino vrste.
Krajem lipnja u Norveškoj su snimljena dva blizanca bijelog losa, ali se iz snimke nije moglo dokučiti je li u pitanju albinizam ili piebald. Svakih nekoliko godina osvane neka nova fotografija ili video bijelog losa.
Iako takvim losovima nedostaje tipičan smeđi „kaput“, nije poznato jesu li bijeli i albino losovi u nepovoljnijem položaju u divljini. Tamni sloj otežava opažanje njih u šumskom okruženju. „Većina majki losa je vrlo zaštitnički raspoložena prema svojim mladima, a vjerojatnost preživljavanja u prvom mjesecu života ovisi o tome koliko dobro majka brani mlado od svega što je vani“, pojasnio je Lee Kantar, biolog specijaliziran za jelene iz Mainea. “Obično to znači držanje mladih losa daleko od grabežljivaca poput vukova i medvjeda. Boja je bitna ovisno o tome gdje se u svijetu nalaze“.
