Još jedan kreacionistički mit je poražen, iako to vjerojatno neće zaustaviti njegovo ponavljanje, tvrde znanstvenici. Nova vrsta nastala je pred očima biologa koji su ju mogli detaljno proučavati, i to se dogodilo puno brže nego što je itko očekivao.
Prigodno, vrsta u pitanju je Darwinova zeba s Galapagosa, jedna od potporodica ključnih za Darwinovo otkriće koje je promijenilo svijet.
Raznolikost otočja Galapagos stvorila je višestruke niše za zebe, što je dovelo do toga da razviju kljunove različitih oblika i različite veličine tijela kako bi iskoristile raznovrsne dostupne izvore hrane. No čak je i Darwin sumnjao da se evolucija može dogoditi dovoljno brzo da bismo ju otkrili u stvarnom vremenu. „Ne vidimo ništa od ovih sporih promjena u tijeku, sve dok ruka vremena ne označi prolaz godina“, napisao je.
Bakterije se razvijaju tako brzo da mikrobiolozi mogu doista svjedočiti pojavljivanju novih vrsta, no zoolozi kralješnjaka rijetko kad imaju tu sreću. Dakle, kada su poznati tragači zeba dr. Peter i dr. Rosemary Grant s Princetona uočili nešto novo na otoku Daphne Major, bili su duboko neodlučni i nisu htjeli tvrditi da vide nešto više od samo raznolikosti postojećih vrsta.
Drugi znanstvenici su bili još smioniji, i prije tri godine prijedlog da su Grantovi potencijalno opisali novu vrstu dok je nastajala dostigao je širu zajednicu. Sada su Grantovi objavili rad koji najavljuje ono što su nekad opisali kao „vrlo malo vjerojatno“; pojavljivanje samoodržive populacije u samo dvije generacije kao rezultat dolaska jedne zalutale ptice na Daphne Major. Štoviše, događaji iznenađuju i više nego što se prethodno mislilo.
Priča je započela 1981. kada je neobično velik mužjak s prepoznatljivim kljunom stigao na Daphne Major. „Nismo ga vidjeli kako prelazi preko mora, ali uočili smo ga kratko nakon što je stigao. Bio je toliko drugačiji od ostalih ptica da smo znali da se nije izlegao iz jaja na Daphne Majoru“, rekao je Peter Grant u izjavi. U početku se mislilo da se radi o hibridu između dvije druge vrste s obližnjeg otoka, no sekvenciranje gena pokazalo je da je pridošlica iz roda Geospiza conirostris sa otoka Española udaljenog 100 kilometara.
Ova ptica preletjela je 100 kilometara i osnovala novu vrstu na drugom otoku Galapagosa, dokazujući pritom Darwinovu teoriju. B. R. Grant
S nadimkom „Velika ptica“ (Big Bird) koji mu je dao student koji ga je uočio, ovaj imigrant sletio je na Daphne Major i bio opčaran lokalnom ženkom Geospiza fortis te su uspostavili obitelj hibrida. Neobično oblikovani kljunovi njihovih potomaka pokazali su se prikladnim za hranjenje zrnjem Tribulus svih veličina, dok su mnoge zebe ograničene na samo veliko ili samo malo zrnje, te za ispijanje kaktusovog nektra kojeg samo još nekoliko drugih vrsta može doseći.
Zebe s Galapagosa biraju svoje partnere na osnovi veličine i oblika kljuna, ali čini se da većina drugih stanovnika Daphne Majora ne nalazi ništa privlačno u takvoj raznolikosti oblika usta. Štoviše, premda je partnerica Velike ptice očito smatrala njegov obalni naglasak ugodnim, druge ženke njene vrste se nisu složile, tako da su se potomci para parili gotovo isključivo među sobom, a ne sa članovima triju već postojećih vrsta na otoku.
„Prirodoslovac koji je došao na Daphne Major ne znajući da se ova loza razvila nedavno prepoznao bi vrstu kao jednu od četiri vrsta na otoku, što jasno pokazuje važnost dugogodišnjih terenskih istraživanja“, rekao je profesor Leif Andersson sa Sveučilišta Uppsala u Finskoj. Zajedno s Grantovima, Andersson je najavio rezultate sekvenciranja genoma Velike ptice i mnogih njegovih potomaka u časopisu Science, potvrđujući da je trebalo samo dvije generacije da se pojavi nova vrsta.
Mala veličina otoka Daphne Major i izvanredna pozornost Grantovih za detalje znači da imamo zapis o povijesti parenja svakog potomka Velike ptice. Ipak, do nedavno su Grantovi bili sumnjičavi spram toga jesu li ptice koje su uočili ispunile uvjete da se smatraju novom vrstom, a ne samo podvrstom postojeće vrste. No, obitelj uspostavlja svoju vlastitu uspješnu nišu, koja je nakon šest generacija porasla na osam uzgojnih parova i 23 pojedinaca.
Preživljavanje novog soja ostaje rizično. Populacija je dosegla svoj vrhunac od 36 pripadnika 2010. godine prije nego što su ju smanjili loši vremenski uvjeti. Klimatske promjene ili uvedene vrste mogle bi učiniti Daphne Major manje udobnim za zebe općenito, u kojem slučaju bi najmanja populacija lako mogla biti i prva koja će izumrijeti. U međuvremenu, ipak, Grantovi imaju sjedala u prvom redu odakle mogu promatrati razvoj nove vrste, nešto što je dosad bilo viđeno samo kod leptira, i izvan životinjskog carstva.
G. fortis. Pripadnicu ove vrste šarmirao je pridošlica, te su osnovali novu lozu. B. R. Grant
