Socijalnu izolaciju i usamljenost trebamo početi shvaćati ozbiljnije.
Sve više i više ljudi u modernom svijetu živi usamljeničkim životom, a psiholozi upozoravaju da to povećava rizik od prijevremene smrti čak više od problema pretilosti. “Društveno povezivanje s drugima smatra se temeljnom ljudskom potrebom – ključnom za dobrobit i opstanak”, kaže psihologinja Julianne Holt-Lunstad sa Sveučilišta Brigham Young. Predstavila je rezultate dviju velikih meta-analiza o povezanosti usamljenosti i prijevremene smrtnosti na 125. Američkoj konvenciji psihologa.
Dokazi za te zaključke prikupljeni su tijekom posljednjih nekoliko desetljeća. U jednoj meta-analizi iz 2010. godine Holt-Lunstad i kolege pročešljali su 148 studija s ukupno 308.849 sudionika. Izdvajajući podatke o društvenim odnosima, zdravstvenom stanju, postojećim uzrocima smrtnosti, tim je mogao odrediti razliku između socijalno izoliranih ljudi i onih s bogatijim društvenim odnosima. Potonji su imali 50 posto veću vjerojatnost da će poživjeti duže od onih koji su bili izolirani.
Učinak faktora usamljenosti po smrtnosti premašuje mnoge poznate čimbenike rizika za smrtnost poput pretilosti. U drugoj meta-analizi, koja je obuhvatila 70 studija od 1980. do 2014., Holt-Lunstad i njezin tim pronašli su dodatne podatke o tome kako stopama smrtnosti pridonose usamljenost, socijalna izolacija i samački život. Ta tri faktora su povećala vjerojatnost smrtnosti od oko 26-32 posto. Ti brojevi dolaze od više od 3,4 milijuna ljudi diljem Sjeverne Amerike, Europe, Azije i Australije.
Studije su kod faktora usamljenosti i izoliranosti pokazale povećani rizik od problema mentalnog zdravlja te kardiovaskularnih bolesti, između ostalog. Holt-Lunstad upozorava da se navedena epidemija povećava sve većim starenjem stanovništva. “Doista, mnogi narodi diljem svijeta sada se suočavaju s tzv. epidemijom usamljenosti. Izazov s kojim se suočavamo sada je da razmislimo što se može učiniti u vezi s tim.”
Holt-Lunstad predlaže da moramo poduzimati kolektivne akcije u borbi protiv usamljenosti kao prijetnje javnom zdravlju, od poticanja obuke socijalnih vještina za djecu u školi i dodavanja društvene povezanosti kao stavke na popisu zdravstvenog pregleda liječnika.
Na individualnoj razini, to znači aktivno usredotočiti našu pažnju na one odnose koje već imamo, kako je objasnila Michelle Lim sa Sveučilišta Swinburne: “Obećavajući način rješavanja usamljenosti je poboljšanje kvalitete naših odnosa, posebno izgradnjom intimnosti s onima oko nas.”
