Većina potresa u regiji Barnett Shale na sjeveru američke savezne države Teksas pojavljuje se u krugu od nekoliko kilometara od jedne ili više utisnih bušotina koje se koriste za odlaganje otpada povezanog s proizvodnjom nafte i plina. To se odnosi, na primjer, i na utiskivanje tekućina koje se koriste pri hidrauličkom frakturiranju, pokazuje novo istraživanje s američkog sveučilišta University of Texas u Austinu. Nijedan od potresa koji su zabilježeni u dvogodišnjem istraživanju nije bio dovoljno jak da bi predstavljao opasnost za javnost.
O rezultatima istraživanja izvijestio je znanstvenik Cliff Fröhlich, viši istraživač sa sveučilišnog Instituta za geofiziku, u članku objavljenom u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.
“Ne može se dokazati da je svaki potres uzrokovan utisnom bušotinom”, rekao je Fröhlich. “No, očito je da bušotine povećavaju vjerojatnost da će doći do potresa.”
Fröhlich je analizirao seizmičke podatke prikupljene između studenog 2009. i rujna 2011. godine pomoću projekta EarthScope USArray Program. To je mreža širokopojasnih seizmometara od kanadske granice do Meksičkog zaljeva koju financira američka Nacionalna zaklada za znanost. Zbog velike gustoće instrumenata (25 seizmometara na ili u blizini područja Barnett Shale), Fröhlich je mogao otkriti potrese magnitude do 1,5 koji su preslabi da bi ih ljudi mogli osjetiti.
Otkrio je da se većina pouzdano lociranih potresa, s točnosti od oko 1,5 kilometra, dogodila u osam skupina, a svi u krugu od 3,2 kilometra od jedne ili više utisnih bušotina. Prije ovog istraživanja, američki Nacionalni informativni centar za potrese (NEIC) identificirao je samo dvije skupine potresa u tom području koji su snažno povezani s određenim utisnim bušotinama. Novi rezultati upućuju da utisne bušotine pokreću potrese koji su daleko češći nego što se općenito priznaje.
Barnett Shale je geološka formacija na sjeveru Teksasa u kojoj se nalazi velika količina prirodnog plina do kojeg je bilo teško doći prije primjene novih tehnologija kao što je hidrauličko frakturiranje. Formacija se nalazi ispod Dallasa i Fort Wortha, a prostire se na više okruga, uglavnom zapadno od tih gradova. Razvoj Barnett Shalea i drugih nekonvencionalnih izvora plina kao što su Bakken Shale u Sjevernoj Dakoti i Marcellus Shale u Pennsylvaniji, New Yorku i Zapadnoj Virginiji, potaknuli su dramatični rast američke proizvodnje prirodnog plina.
Ovo istraživanje dolazi u vrijeme kad neki političari i dio javnosti izražavaju zabrinutost zbog primjene tehnologije hidrauličkog frakturiranja i njezinog mogućeg utjecaja na okoliš i zdravlje. Većina potresa identificirana u istraživanju bila je u rasponu od 1,5 do 2,5, što znači da ne predstavljaju opasnost za javnost.
Na svim bušotinama, koje su najbliže epicentrima tih potresa podijeljenih u osam skupina, zabilježene su visoke stope utiskivanja. Njihov mjesečni maksimum stopa utiskivanja prelazi 150 tisuća barela vode, što je preračunato oko 9,9 milijuna litara. Međutim, u mnogim drugim područjima gdje su bušotine imale slične visoke stope utiskivanja, nije bilo potresa. Fröhlich je pokušao objasniti te razlike.”Nisam našao nikakve veće rizike od utiskivanja tekućina pri hidrauličkom frakturiranju za koje se nije znalo i prije”, rekao je Fröhlich. “Moje istraživanje je pokazalo samo da se javlja više manjih potresa, gotovo svi s magnitudom manjom od 3, ali je otkrilo i da ih ima više nego je ranije bilo poznato. Rizik za javnost postoji samo od velikih potresa, za koje se čini da se ovdje ne pojavljuju.”
“Moguće je da utiskivanje može izazvati potres ako utisnuta tekućina dosegne i smanji trenje na mjestu koje je već spremno skliznuti”, rekao je Fröhlich. “A to jednostavno nije situacija u mnogim mjestima pa na njima nema ni potresa zbog utiskivanja.”
Hidraulično frakturiranje je proizvodni proces u kojem se voda i razne kemikalije pumpaju duboko ispod površine zemlje kako bi se lomile podzemne stijene, što omogućuje nafti ili plinu da iz njih lakše dopru do bušotine. Fröhlich oprezno ističe da nije procjenjivao moguću povezanost potresa sa stvarnim procesom hidrauličkog frakturiranja, već sa utjecajem odlaganja tekućina hidrauličkog frakturiranja i ostalog otpada u ovim utisnim bušotinama.
