Odgovor na ovo pitanje je da. Katolička crkva u zadnjih 60 godina priznaje Darwinovu teoriju evolucije. Otvoreno odbacuje kreacionističke teorije inteligentnog dizajna i mlade Zemlje za koje tvrdi da “pretendiraju da budu znanstvene”. No, jedinstveno stajalište Crkve, koje se naziva teističkom evolucijom, i dalje pokazuje da katolici nisu shvatili bit.
Papa Franjo (Credit: AFP)
Godine 1950. papa Pio XII. objavio je papinsku encikliku “Humani Generis” u kojoj je iznesen službeni stav Crkve o prirodnoj selekciji. Izjavljeno je da ne postoji unutarnji sukob između kršćanstva i evolucije. Teorija, koju je Charles Darwin iznio u svom djelu O podrijetlu vrsta, odupirala se znanstvenim ispitivanjima od svog objavljivanja – i Crkva to ne osporava.
Ali – i ovo je veliko ali – katolici mogu vjerovati u evoluciju dokle god se priznaje učešće Boga. Što to učešće podrazumijeva, nikad nije do kraja razjašnjeno, no Crkva je nepopustljiva: ljudska duša je djelo Boga, a ne proizvod materijalnih sila. Oko ovoga se Crkva nikada neće kolebati.
Katolici vjeruju da su ljudi potomci majmuna, ali i da svi imamo zajedničkog muškog pretka, Adama. On je srećković koji je Istočni grijeh predao u ruke svim svojim potomcima. To znači da katolici ne vjeruju u poligenezu, teoriju po kojoj su ljudi potekli od skupine praljudi.
Zanimljivo je da bi svi ljudi mogli imati i zajedničkog ženskog pretka, mitohondrijsku Evu. No to je znanstvena, a ne crkvena pretpostavka.
Istovremeno katolici nemaju problema s Teorijom velikog praska, zajedno s kozmološkim, geološkim i biološkim aksiomima nametanim od strane znanosti. Crkva odbija ideje da ljudi mogu naći tragove Božjeg rada ili njegovih namjera tražeći “potpise stvaralaštva” (tj. određenu složenost) u svijetu oko nas – što je temeljna pretpostavka pristalica inteligentnog dizajna.
Prema vlč. Georgeu Coyneu, nekadašnjem vatikanskom astronomu, Bog “ne intervenira kontinuirano, već nam radije dopušta, sudjeluje i voli nas”.
Prethodni papa, Benedikt XVI., smatrao je da sukob između kreacionizma i evolucije apsurdan. Napisao je:
“Vidim da se trenutačno u Njemačkoj, ali i u Sjedinjenim Američkim Državama, vodi oštra debata između tzv. kreacionizma i evolucionizma, koji su predstavljeni kao dvije isključujuće opcije: oni koji vjeruju u Tvorca ne smiju pojmiti evoluciju, dok oni koji podupiru teoriju evolucije ne smiju vjerovati u Boga. Ova antiteza je apsurdna zato što s jedne strane postoji mnogo dokaza koji idu u prilog teoriji evolucije koja se prepoznaje kao stvarnost koju možemo vidjeti i koja obogaćuje naše znanje o životu i postojanju. No s druge strane, evolucijska doktrina ne odgovara na sva pitanja, pogotovo ne na ono filozofsko: odakle je sve poteklo? Kako je počelo sve ono što je vodilo postanku čovjeka? Vjerujem da je to od najveće važnosti.”
To je pitanje na kojem Crkva pada. Ovo je klasični argument svih pomiritelja – ideja da religija i Darwinova prirodna selekcija mogu “raditi” u skladu. To je “i ovce i novce” prijedlog koji većinom ignorira moć Darwinove opasne ideje kao “ubojice Boga”.
Darwinova teorija je samostalan sistem. Evolucija je potpuno autonoman proces koji ne zahtjeva nikakve vodilje “razuma” (Benediktov izraz) kako bi funkcionirala. To je mučno spor, okrutan i suludo metodičan proces, ali djeluje.
Štoviše, omogućio je uzdizanje koncepta znanstvenog naturalizma – ideje da materijalni svijet i svi njegovi fenomeni koje vidimo oko nas mogu biti objašnjeni bez uplitanja arhitekta ili nadglednika. Svi dokazi trenutačno vode do ovog zaključka i sve dok znanost ne otkrije naznake natprirodnog uplitanja – a još uvijek nije – morat ćemo prihvatiti naturalizam kao kontinuiranu znanstvenu paradigmu.
Što se tiče novog pape Franje I., njegova stajalište i dalje će morati pratiti stajališta njegovih prethodnika u očuvanju principa papinske nepogrešivosti. Ali kao i papa Pio XII. i papa Benedikt XVI., moći će ga razraditi ako bude smatrao da je to potrebno.
Izvor: io9
