Teorije zavjere kao neutemeljene, neznanstvene i nelogične pretpostavke o svijetu sve su raširenije, a nova studija otkriva što zapravo stoji iza njih.
Ljudski je mozak u stalnoj potrazi za obrascima (uzorcima) koji nam pomažu objasniti svijet. Percepcija tih uzoraka osnovna je kognitivna sposobnost koja nam omogućuje da povežemo događaje i kroz tu vezu im damo neko značenje te objasnimo svijet oko sebe. Primjerice, većini je nas jasno da crvena boja znači nekakvu opasnost ili upozorenje ili da pijenje vode gasi žeđ.
No ponekad ljudi povezuju događaje koji zapravo nemaju veze jedni s drugim. Najbanalniji primjer su, recimo, vaše ‘sretne čarape’ ili neki drugi odjevni predmet kojim pokušavate objasniti neki uspjeh. Taj se fenomen naziva percepcija prividnih obrazaca, a nova studija koju su proveli nizozemski i britanski znanstvenici pokazala je da je upravo on u pozadini brojnih teorija zavjera.
Više od 250 ljudi bilo je podvrgnuto nekolicini testova u kojima su brojevima od 1 do 9 morali procijeniti koliko vjeruju u teoriju da je američka vlada unaprijed znala za napad 11. rujna. Njihovu vjeru u natprirodno procijenili su na temelju njihovog odgovora na pitanje mogu li naučiti čitati misli drugih ljudi.
Ispitanici su zatim morali odgovoriti vide li nekakve uzorke ili obrasce u nasumičnom bacanju novčića i kaotičnim, apstraktnim slikama slikara Jacksona Pollocka.
Rezultati su potvrdili hipoteze istraživača; oni koji su vjerovali da je američka vlada znala za napad 11. rujna prije nego se dogodio, te oni koji su smatrali da mogu čitati tuđe misli vidjeli su određene uzorke u nasumičnom bacanju novčića i apstraktnim slikama. Drugim riječima, vidjeli su nekakve obrasce tamo gdje ih, zapravo, nema.
Osim toga, znanstvenici su demonstrirali koliko su ljudi zapravo podložni vanjskim utjecajima; čitanje o natprirodnim pojavama i teorijama zavjere uzrokovalo je porast viđenja određenih uzoraka u nasumičnom bacanju novčića, apstraktnim slikama i životu općenito. Konkretnije, smatrali su da su događaji koji se ne doimaju povezanima, zapravo u uzročno-posljedičnoj vezi. Također, čitanje o nekoj teoriji zavjere učinilo je ljude sklonijima vjerovanju u neku drugu teoriju zavjere.
Istraživači smatraju da se iracionalna vjerovanja temelje na viđenju obrazaca zbog „naše tendencije da stvorimo značenja otkrivanjem nekakvih veza između različitih stimulusa“. No ponekad ljudi vide vezu tamo gdje zapravo ne postoji, što dovodi do vjerovanja u teorije zavjera, odnosno stvaranja iracionalnih veza između nevezanih stimulusa.
Vjerovanje u teorije zavjere, smatraju znanstvenici, nije bezazleno. Ono se povezuje s povećanim neprijateljstvom, agresijom i radikalizacijom, dok vjerovanje u natprirodne sile vodi povjerenju u kojekakve duhovne iscjelitelje koji na vama mogu zaraditi mnogo novca.
Nesigurna i teška vremena plodno su tlo za takva vjerovanja, a znanstvenici smatraju da je usvajanje takvih teorija zavjere način na koji ljudi nepredvidive i potencijalno opasne okolnosti nastoje učiniti poznatima, predvidljivima i očekivanima.
Na sreću, postoji način da se smanji privlačnost i uvjerljivost teorija zavjere – kritičko razmišljanje. Ono se može naučiti i ako se na tome poradi, pseudoznanosti i različitim zavjerama može se stati na kraj logičkim rasuđivanjem.
