Znanstvenici u geofizičkom laboratoriju Carnegie instituta, zajedno s kolegama, otkrili su puno veću količinu vode u Mjesečevoj unutrašnjosti no što se u prijašnjim istraživanjima mislilo.
Njihovo istraživanje upućuje na to da je voda sačuvana od vruće magme koja je bila prisutna kada se Mjesec počeo formirati prije nekih 4.5 milijuna godina i da je vjerojatno prisutna u većem dijelu Mjesečeve unutrašnjosti. Istraživanje je objavljeno online u Proceedings of the National Academy of Sciences 14. lipnja.
“40 smo godina mislili da je Mjesec suh”, rekao je vodeći autor Francis McCubbin. “Nedavno, znanstvenici su otkrili vodu u uzorcima koje je donio Apollo u omjeru 46 dijelova po milijunu. Proučavali smo druge uzorke s Apolla i lunarne meteorite koristeći spektrometriju sekundarne ionske mase (SIMS), koja može otkriti elemente u omjeru nekoliko na milijun. Kombinirali smo mjerenja s modelima koji karakteriziraju kako se materijal kristalizirao dok se Mjesec hladio. Otkrili smo da se minimalni sadržaj vode kretao od 64 dijela na milijardu do 5 dijelova na milijun – najmanje dva reda veličine više no u prijašnjim istraživanjima.”
Vjerovanje koje prevladava jest to da je Mjesec nastao nakon sudara velikih razmjera, kada se tijelo veličine Marsa sudarilo sa Zemljom te je došlo do izbacivanja materijala koji se sjedinio i stvorio Mjesec. Pomoću dva uzorka, znanstvenici s Carnegiea su utvrdili da je voda najvjerojatnije bila prisutna vrlo rano u povijesti nastajanja kada se vruća magma počela hladiti i kristalizirati. Ovi rezultati znače da je voda prisutna na Mjesecu od njegovog nastanka.
Prijašnja istraživanja koja su pokazala da se voda nalazi na Mjesecu analizirala su vulkansko staklo. Znanstvenici su tražili između stijenja bogatog KREEP-om. KREEP nastaje u posljednjem stupnju kristalizacije. Stijene bogate KREEP-om sadrže više kalija (K), rijetkih Zemljanih elemenata (REE), fosfora (P) i drugih elemenata koji nastaju na velikim temperaturama poput urana i torija. “Kako je voda netopiva u većini silikata koji su se kristalizirali, vjerujemo da bi trebala biti koncentrirana u KREEP-u.” objašnjava koautor Andrew Steele. “Zato smo ga i izabrali za analizu.”
Znanstvenici su posebice proučavali hidroksil, spoj koji je sastavljen od atoma kisika vezanog za vodik, u mineralnom apatitu – jedinom mineralu koji sadrži vodu u cjelini. Nakon prvotnih analiza, znanstvenici su isključili jedan od uzoraka s Apolla iz daljnjeg istraživanja jer je bilo nevjerojatno da će dobiti dobre rezultate o magmatskom vodenom sadržaju. Koncentrirali su se na drugi uzorak s Apolla i lunarnog meteorita kako bi odredili vodu u unutrašnjosti Mjeseca.
“Zadovoljstvo je vidjeti ovaj dokaz OH sadržaja u lunarnom apatitu”, dodao je lunarni znanstvenik Bradley Jolliff sa Sveučilišta Washington u St. Louisu. “Koncentracije su vrlo niske i prema tome donedavno ih je bilo skoro nemoguće otkriti. Sada napokon možemo početi razmatrati implikacije – i porijeklo – vode u unutrašnjosti Mjeseca.”
Izvor: Carnegie Institution
