Biolozi sa Sveučilišta Harvard opisali su bizarnu dlakavu žabu s produženim kandžama – slično kao kod mačaka. Trichobatrachus robustus naziv je žabe koja lomi vlastite kosti koje probijaju nožne jastučiće, najvjerojatnije kada je ugrožena.
(Image: Gustavocarra / Creative Commons License)
David Blackburn i njegovi kolege s Muzeja komparativne zoologije na Harvardu smatraju kako je ovo ponašanje zapravo obrambeni mehanizam. Postoje daždevnjaci koji svoja rebra izbacuju van poput bodlji kako bi se zaštitili, no ovakvo nešto dosad nije viđeno. Ovaj mehanizam koristi devet od 11 žaba koje pripadaju vrsti Astylosternus, od kojih većina živi u Kamerunu.
“Neke žabe imaju kralješnicu koja započinje od ručnog zgloba, no kod takvih vrsta kosti rastu ispod kože, a ne prolaze kroz kožu kad su ugrožene”, rekao je Blackburn.
Takve se kandže kod T. robustus nalaze samo na zadnjim nogama i smještene su u vezivnom tkivu. Dio kolagena stvara vezu između oštrog dijela kandže i dijela kosti na vrhu nožnog prsta žabe. Drugi kraj kandže spojen je s mišićem. Blackburn i njegov tim smatraju kako žaba, kad je ugrožena, kontrahira mišić koji izbacuje kandže van. Oštar dio kandže zatim probija koštani vrh i zarezuje jastučić na nogama.
Iako izgleda poput mačjih kandži, mehanizam kojim lomi kosti i reže kožu jedinstven je kod kralješnjaka. Jedinstvena je i činjenica da je kandža zapravo isključivo kost te nije obložena keratinskim slojem kao što je to slučaj kod ostalih životinja. Blackburn je proučavao samo mrtve uzorke pa ne može reći što se događa kad se kandža vrati u tijelo i kako se to događa. Čini se da nema mišića koji bi je vratio natrag pa tim smatra kako se sama od sebe uvuče u tijelo kad se mišić opusti.
Mužjaci mogu narasti do 11 centimetara te stvaraju dugačka vlakna kože i arterija koji nalikuju na dlake, a smatra se da žabama omogućuju da prime više kisika preko kože dok se brinu o potomstvu. U Kamerunu se te žabe jedu, a lovci koriste duga koplja i mačete kako bi ih žabe ne bi ozlijedile.
“Ovo je nevjerojatno. Smatram da se vodozemci trebaju više proučavati, a pogotovo jer im prijeti izumiranje”, rekao je Ian Stephen iz Zoološkog društva u Londonu.
Postojanje žaba s takvim kandžama prvi je put opisao belgijski zoolog George Boulenger 1900. godine nakon što je na jednu takvu naišao u tadašnjoj francuskoj koloniji, a današnjoj Republici Kongo.
Izvor: NewScientist
