Nalazi objavljeni u časopisu Journal of Neuroscience ukazuju na to da zaboravljanje neželjenog iskustva zahtijeva puno moždanog napora.
“Možda ćemo htjeti odbaciti neke uspomene, kao što su traumatska sjećanja, tako da možemo odgovoriti na nova iskustva na prilagodljiviji način”, rekao je Jarrod Lewis-Peacock, jedan od autora studije i docent psihologije na UT Austin.
“Desetljeća istraživanja pokazala su da imamo mogućnost da nešto dobrovoljno zaboravimo, ali još uvijek ispitujemo kako naš mozak to radi. Kad jednom otkrijemo kako sjećanja slabe i osmislimo načine kako to kontrolirati, možemo osmisliti i tretman koji će pomoći ljudima osloboditi se neželjenih sjećanja. ”
Sjećanja nisu statična. To su dinamičke konstrukcije mozga koje se redovito ažuriraju, mijenjaju i reorganiziraju kroz iskustvo. Mozak se stalno prisjeća i zaboravlja informacije – a mnogo toga se događa automatski tijekom spavanja.
Najnovija studija usredotočuje se, za razliku od prijašnjih, na senzorna i perceptivna područja mozga. Posebno na sljepoočni režanj i obrasce aktivnosti koji odgovaraju memorijskim reprezentacijama složenih vizualnih podražaja.
Testiranje se sastojalo od pokazivanja slika s raznim prizorima i licima grupi zdravih odraslih ljudi. Trebali su, ovisno o uputama, zapamtiti ili zaboraviti ono što su vidjeli.
Njihovo otkriće ne samo da je potvrdilo kako ljudi imaju sposobnost kontrolirati ono što zaboravljaju, nego da je uspješno namjerno zaboravljanje zahtijevalo aktivnost više moždanih centara nego što je to bilo potrebno za pamćenje.
Ispitivači su također otkrili da sudionici najteže zaboravljaju lica, što može nositi mnogo više emocionalnih informacija.
“To će otvoriti prostor za buduće studije o tome kako procesuiramo i rješavamo se onih stvarno intenzivnih emocionalnih sjećanja. Onih koja mogu imati snažan utjecaj na naše zdravlje i dobrobit”, rekao je Lewis-Peacock.
