Početkom osamdesetih, biolog sa Sveučilišta Harvard, Edward O. Wilson, osmislio je teoriju nazvanu biofilija. Ona tvrdi da je svaki čovjek instinktivno privučen svom prirodnom okruženju. Mnogi roditelji 21. stoljeća, međutim, dovode u pitanje ovu teoriju, dok gledaju kako njihova djeca izražavaju jasnu sklonost gledanja u male ekrane.

Činjenica da djeca troše previše vremena u zatvorenom prostoru postala je toliko raširena pojava da je dobila ime: poremećaj s prirodnim deficitom. To je u velikoj mjeri posljedica tehnologije. Prosječno američko dijete provodi 4 do 7 minuta dnevno u igri na otvorenom, te preko 7 sati dnevno ispred ekrana.

Povećani roditeljski strah o bolestima i opasnostima od igranja vani – unatoč suprotnim dokazima – još su jedan veliki čimbenik. Unutarnje aktivnosti mogu se činiti sigurnijima (nije potrebna krema za sunčanje i nema sumnjivih osoba!).

Zašto ići u prirodu s djecom ?

Nedavne studije otkrile su korist – čak i nužnost – provođenja vremena na otvorenom, kako za djecu tako i za odrasle. Neki tvrde da to može biti bilo koje vanjsko okruženje, a drugi da to mora biti “zeleno” okruženje. Neki su stručnjaci utvrdili da samo slika zelenila može biti od koristi za mentalno zdravlje. Bez obzira na te nijanse, većina studija se slaže da su djeca koja se igraju vani pametnija, sretnija, pažljivija i manje zabrinuta od djece koja provode više vremena u zatvorenom prostoru. Još je uvijek nejasno kako točno dolazi do kognitivnog funkcioniranja i poboljšanja raspoloženja.

Promiče kreativnost i maštu – Vani mogu slobodnije razmišljati, dizajnirati vlastite aktivnosti i pristupiti svijetu na inventivan način.

Uči ih odgovornosti – Žive stvari ( biljke, životinje) umiru ako se prema njima loše postupa.

To pruža različitu stimulaciju – Priroda može izgledati manje poticajno nego nasilna video igra vašeg sina, ali u stvarnosti aktivira više osjetila – možemo vidjeti, čuti, namirisati i dodirnuti vanjska okruženja.

Djeca se kreću – Većina interakcija u prirodi uključuje više vježbanja nego sjedenje na kauču. Vaše dijete ne mora biti član lokalnog nogometnog tima ili voziti bicikl kroz park – čak će im i šetnja biti od koristi. Ne samo da je vježbanje dobro za dječja tijela, nego se čini da pomaže pri koncentriranju.

Tjera ih na razmišljanje – Priroda stvara jedinstven osjećaj za djecu koje nijedno drugo okruženje ne može pružiti. Fenomen koji se pojavljuje prirodno u dvorištima i parkovima svakodnevno tjera djecu na postavljanje pitanja o zemlji i životu.

Smanjuje stres i umor- Prema teoriji oporavka pozornosti , urbano okruženje zahtijeva ono što se zove usmjerena pozornost, što nas prisiljava da ignoriramo ometanja i iscrpljujemo naš mozak. U prirodnom okruženju, prakticiramo vrstu napora koji je  poznat kao meka fascinacija i stvara osjećaj zadovoljstva, a ne umora.

Dakle, dok je igra na tabletu i mobitelu lakši i popularniji izbor, važno je izdvojiti vrijeme za igru ​​na otvorenom.