Uvrede, tračanje, sarkazam, udaranje, guranje, itd… Dječja se zloba iskazuje na razne načine.
Ponekad se zloba događa impulzivno, u trenutku. Djeca se osjećaju ljutito ili povrijeđeno i pokušavaju si na taj način olakšati. Zloba može biti i nenamjerna, posljedica nesporazuma ili vanjskih okolnosti. Ono što je zabrinjavajuće jest kada su djeca namjerno zla.
Djeca školske dobi sigurno znaju razlikovati dobro od lošeg. Ako im postavite pitanja kao što su: “Je li u redu nekoga nazivati zlobnim imenima?” Ili “Je li ljubazno nekoga udariti?” Znaju da je odgovor ne. Ali djeca se često mogu ponašati okrutno, zbog onoga što nazivamo ” slijepim točkama za suosjećanje “.
Slijepe točke empatije događaju se kada djeca odluče da se osjećaji određenih ljudi ne “računaju” i stoga smatraju da je u redu biti zloban prema njima. Oni inzistiraju, “On je tako dosadan!”, “Čudan je!” Ili “Nitko ga ne voli!” Vjerujući tim izgovorima, sami sebe uvjeravaju da je to ponašanje prihvatljivo, neizbježno ili čak pravedno.
Istraživanje o moralnom razvoju pokazuje da roditelji mogu igrati važnu ulogu u tome da pomognu djeci da shvate kako je to pogrešno razmišljanje. To uključuje delikatnu ravnotežu između pomaganja djeci da prepoznaju kada i kako su nekoga povrijedili, ali i ohrabrujući ih da vjeruju da mogu napredovati na pozitivan način.
Evo nekoliko ideja o tome kako pomoći djetetu:
Jasno opišite osjećaje drugog djeteta
Stvorite vašem djetetu sliku o tome kako se drugo dijete osjeća. Možete reći nešto poput: “Sigurno se novi dečkić osjeća usamljeno jer nema s kime sjediti za vrijeme ručka” ili “Da sam bio u toj situaciji, osjećao bih se tako uplašeno i zbunjeno!” Strašno je osjećati se kao da te svi gledaju i da ti se smiju! ”
U nekim slučajevima, možda ćete morati nešto objasniti o okolnostima drugog djeteta kako biste potaknuli empatiju, npr. – On nosi istu košulju svaki dan jer njegova obitelj nema mnogo novca. To ne može promijeniti. Kladim se da se osjeća povrijeđeno i ljutito kad ga djeca zadirkuju zbog njegove odjeće.
Jasno iznesite svoja očekivanja
Učinkovito roditeljstvo uključuje kombinaciju pružanja podrške i ograničenja. Moramo imati razumna očekivanja o tome kako se naša djeca ponašaju. Moglo bi se, na primjer, reći: “Novi dečkić ti se ne mora sviđati, ali očekujem da budeš ljubazna prema njemu” ili “Čak i ako su druga djeca zla, očekujem da učiniš pravu stvar”.
