Ljudski nos dolazi u svim oblicima i veličinama. No jedna osobina je, čini se, univerzalna: muški nos je veći od ženskog.
Novo istraživanje Sveučilišta Iowa zaključuje da je u europskoj populaciji muški nos otprilike 10% veći od ženskog. Znanstvenici pretpostavljaju da razlika u veličini nosa nastaje zbog razlika među spolovima u građi i potrošnji energije. Muškarci općenito imaju više mišićne mase, što zahtjeva više kisika za mišićno tkivo kako bi ono raslo i bilo neoštećeno. Veći nos podrazumijeva da se može udahnuti više kisika u organizam, u krv koja opskrbljuje mišiće.
Znanstvenici primjećuju da se razlike u veličini nosa između muškaraca i žena počinju pokazivati u dobi od 11 godina, kad nastupa pubertet. Fiziološki gledano, muškarci počinju razvijati veću mišićnu masu od te dobi, dok žene nakupljaju više masnog tkiva. Prijašnja su istraživanja pokazala da za vrijeme puberteta kod muškaraca se otprilike 95% povećene tjelesne mase odnosi na nemasno tkivo (poput mišića), u usporedbi s 85% kod žena.
„O ovoj vezi se već duže diskutira u literaturi, ali ovo je prvi put da je provedeno longitudinalno istraživanje koje želi ustvrditi kako je veličina nosa povezena s veličinom tijela u muškaraca i žena,“ kaže Nathan Holton, profesor na Sveučilištu Iowa na Odsjeku za stomatologiju i glavni autor istraživanja koje je objavljeno u časopisu „Americal Journal of Physical Anthropology“. „Pokazali smo da s povećanjem tjelesne mase kod muškaraca i žena za vrijeme puberteta, muškarci pokazuju neproporcionalni rast nosa. Taj neproporcionalni rast nosa ide zajedno s nekim drugim promjenama,poput količine kisika koja je potrebna metabolizmu, zahtjevima za dnevnim unosom odgovarajuće količine energije u tijelo, tijekom tok rasta.“
Također objašnjava zašto je naš nos manji od noseva naših predaka, među ostalima i Neadertalaca. Razlog tome je činjenica da su naši daleki preci imali veću mišićnu masu, te su morali imati veće noseve kako bi im mišići dobivali dovoljno kisika. Moderni ljudi imaju manje mišićne mase, pa mu ni veći nos nije potreban.
„Nos se je smanjio jer naša tijela zahtjevaju manje kisika od drevnih ljudi,“ nastavlja Holton, te napominje da su i prsni koš i pluća manja kod modernog čovjeka, što samo osnažuje ideju da više ne trebamo toliko kisika da zadovoljimo naše potrebe, koliko je kisika trebalo našim precima.“
Holton i njegov tim su pratili veličinu i rast nosa 38 pojedinaca europskog podrijetla uključenih u projekt „Iowa Facial Growth Study“ (hrv. Proučavanje rasta ličnih kostiju i lica) u dobi od 3 godine pa do srednjih dvadesetih. Mjerenja su se provodila na vanjskom dijelu nosa i unutrašnjosti nosa u redovitim razmacima i na svakom pojedincu. Znanstvenici su otkrili da djevojčice i dječaci generalno imaju istu veličinu nosa, od rođenja do počenog stadija puberteta (oko 11. godine). Od tog se vremena počinje nazirati razlika, pokazuju mjerenja.„Čak iako su im tijela iste veličine kao i žensko tijelo,“ objašnjava Holton, „muškarci opet imaju veće noseve. A tek se u pubertetu počinje pokazivati ta razlika.“
Holton pretpostavlja da bi rezultati istraživanja bili isti i na uzorku sastavljenom od drugačije populacije, jer razlike u muškoj i ženskoj fiziologiji nadilaze kulturne i rasne razlike, iako će tek daljnja istraživanja to potvrditi. Prijašnje istraživanje podupire Hottonove rezultate. U istraživanju provedenom 1999. godine (objavljeno u časopisu „European Journal of Nutrition“, znanstvenici su zabilježili da se potrebe muškaraca za energijom udvostručuje u odnosu na žene iste dobi nakon puberteta, što ukazuje na neproporcionalni rast zahtjeva za potrošnjom energije kod muškaraca tijekom tog razvojnog razdoblja.
Još jedan zanimljivi aspekt istraživanja je i utjecaj tog istraživanja na našu percepciju nosa. Nos nije samo središnji ukras lica, već je i vrijedan produžetak našin pluća. „Prema tome, možemo ga smatrati neovisnim od lubanje i tješnje povezanim s ostalim aspektima ljudske anatomije,“ završava Holton.
Izvor: The University of Iowa
