Nezdrava hrana aktivira “zonu nagrađivanja” u mozgu, gdje također djeluju droge i alkohol. Svaki put kad jedete šećer mozak oslobađa hormon sreće dopamin i osjećate se dobro.
Jeste li se ikada zatekli kako buljite u praznu kutiju keksa koje ste upravo pojeli? Vaš je mozak programiran da pojede taj keks. Kao i sljedećih 10.
Našim pećinskim precima su šećer, sol i masnoća bili su potrebni za preživljavanje pa su razvili i žudnju za njima. Budući da su te namirnice bile rijetke, njima nije trebalo mnogo u pogledu snage volje. Zato je regija mozga koja regulira snagu volje evolucijski mlađa i lako nadjačana primitivnijom regijom koja potiče žudnju.
Naše se okruženje ipak jako promijenilo, no mozak se nije stigao prilagoditi iznenadnom napadu (nezdrave) hrane koja donosi veliki užitak.
Nažalost, čitajući deklaracije proizvoda znači da gotovo morate biti šećerni detektiv, jer mnogi proizvodi s oznakom “bez dodanog šećera” imaju puno umjetnih sladila.
Osim naučiti čitati deklaracije, treba prihvatiti i nove okuse. Većina procesirane hrane se temelji na šećeru i soli. Zbog toga često zaboravljamo na dva druga velika okusa: kiselo i gorko. Oni možda imaju niži prag sitosti, što znači da su više zasitni, bez soli ili šećera.
Trebalo bi i kontrolirati porcije kad se radi o hrani s točkom visokog blaženstva. Tu vrstu hrane ne prestajemo jesti ni kad smo puni, prestajemo obično tek kad je ponestane ispred nas.
