Postoji jako dobar razlog zbog kojega je teško održavati kontakt očima sa sugovornikom tijekom razgovora, smatraju znanstvenici sa Sveučilišta u Kyotu. Ukratko, naš mozak ne uspijeva istodobno upravljati zadaćom razmišljanja o izboru pravih riječi i ostati savršeno usredotočen na sugovornikovo lice. To je naročito uočljivo kad netko pokušava izgovoriti manje poznate riječi.
Znanstvenici su u Kyotu podvrgli testiranju 26 dobrovoljaca. Morali su, između ostaloga, igrati asocijaciju riječima i istodobno gledati u računalno generirane slike. Pokazalo se kako su, u pokušaju održavanja kontakta očiju sa slikama, ispunjavali zadaću asocijacija s puno više poteškoća. Rezultati ove studije objavljeni su u časopisu Cognition.
“Iako se čini kako kontakt očima i verbalno procesuiranje ne ovise toliko jedno o drugome, ljudi često skreću pogled od očiju sugovornika u tijeku razgovora, što upućuje na međusobnu isprepletenost tih dvaju procesa”, tvrde japanski znanstvenici.
Ispitanicima je trebalo puno više vremena prisjetiti se neke riječi dok su sugovornika gledali u oči, no samo kad je posrijedi bila neka komplicirana riječ. Oklijevanje pri izgovaranju neke riječi upućuje na to da je mozak istovremeno prisiljen baratati s dosta informacija. Kao primjer jednostavne riječi znanstvenici su naveli riječ “nož”, a kao primjer komplicirane riječ – “fascikl”.
Premda je broj ispitanika u studiji prilično malen, hipoteza je bila zanimljiva. Japanski znanstvenici su podsjetili da u pitanju nije jedina studija koja je ukazala na to da usredotočeni kontakt očima lagano zbunjuje mozak.
Čini se kako je uzrok svemu proces zvan neurološka adaptacija, pri čemu mozak postupno mijenja odgovor na podražaj koji se ne mijenja. Slično kao kada, primjerice, stavite ruku na stol pa u prvom trenutku to osjetite, no osjećaj slabi što dulje ruku tamo zadržavate.
Ukratko, ako vas netko ne gleda tijekom razgovora konstantno u oči, ne mora značiti da je u pitanju nepristojnost – njegov kognitivni sustav je možda preopterećen.
