Ljudi razgovaraju sa svojim biljkama, mole se bogovima s ljudskim likom, nadijevaju imena svojim automobilima, pa čak i odijevaju svoje kućne ljubimce. Očito je da osjećamo snažan poriv da bićima ili stvarima pridijevamo ljudske značajke, što je određeno pojmom antropomorfizam. Pitanje je – zašto to činimo?
U novom izvješću objavljenom u časopisu Current Directions in Psychological Science, glasilu društva Association for Physiological Science, znanstvenici Adam Waytz sa Harvard University, te Nicholas Epley i John T. Cacioppo s University of Chicagu, ispituju psihološku osnovu antropomorfizma. Izraz antropomorfizam potječe od grčkog filozofa Ksenofana koji ističe sličnosti između čovjeka vjernika i njegova božanstva. Grčki bogovi su prikazivani sa svjetlom puti i plavim očima dok su Afrički bogovi prikazivani s tamnom kožom i smeđim očima.
Istraživanje neuroznanstvenika je pokazalo da naše razmišljanje o drugim ljudima i ostalim jedinkama izaziva slične moždane aktivnosti, što sugerira da se u antropomorfizmu koriste isti procesi. Pridavanje ljudskih osobina drugim bićima izaziva promjenu načina našeg razmišljanja. Na primjer, druga bića ili stvari počinjemo smatrati vrijednima moralne zaštite i našeg razumijevanja. Osim toga, istovremeno s pridavanjem ljudskih značajki obično im pridajemo i odgovornost za djelovanja, te tako podrazumijevamo da te jedinke zaslužuju kaznu ili pak nagradu.
Iako drugim bićima i stvarima rado pridajemo ljudske značajke, to ne činimo uvijek, nego prateći određeni obrazac. Što uzrokuje našu selektivnost? Jedan od faktora je sličnost. Vjerojatnije je da ćemo ljudske značajke pripisati jedinkama sličnijim ljudima. Sličnost se može odnositi na pokrete koji podsjećaju na ljudske ili pak lice nalik na ljudsko. Antropomorfizam mogu potaknuti naše neostvarene potrebe za društvom. Na primjer, nedostatak socijalnih veza s drugim ljudima može usmjeriti usamljenike da potraže veze u svijetu drugih jedinki.
Antropomorfizam nam pomaže da pojednostavimo i bolje razumijemo složena zbivanja. Autori su objasnili da je “davanje ljudskih imena uraganima i olujama što prakticira i Svjetska meteorološka organizacija, samo nastavak prakse koja je započela s nadijevanje imena svecima. Njezina je prednost u pojednostavljivanju i olakšavanju dobre komunikacije javnosti i medija i boljoj razmjeni informacija “.
Proces suprotan antropomorfizmu poznat je kao dehumanizacija. Naziv se odnosi na bešćutne postupke prema ljudima kao da su stvari. U povijesti možemo naići na brojne primjere dehumanizacije poput nacističkog progona Židova za vrijeme holokausta i mučenja Iračana u zatvoru Abu Ghraib. U navedenim primjerima u pravilu članovi čvrsto povezanih grupa nehumano djeluju prema pripadnicima drugih grupa. Čvrsta povezanost unutar skupine izaziva neprijateljsko djelovanje prema svima koji nisu uključeni u nju. Autori navode da s jedne strane, “socijalne veze doprinose zdravlju i dobrobiti uključenih pojedinaca, ali istovremeno donose netrpeljivost prema drugima izazivajući dehumanizaciju.”
Autori zaključuju da je malo onih “koji teško prepoznaju druge ljude u biološkom smislu, ali je u nekim situacijama mnogo složenije prepoznati čovjeka u psihološkom smislu.”
Izvor: esciencenews.com
