Sluh je jedno od pet tradicionalnih ljudskih osjetila te se njime svakodnevno koristimo u percepciji okoline i u komunikaciji s drugima. Osim ugodnih, umirujućih zvukova poput padanja kiše, žuborenja vode i dječjega smijeha, postoje i neki zvukovi koje percipiramo kao neugodne i uznemiravajuće. Neugodni zvukovi izazivaju fizičke reakcije poput ježenja, meškoljenja, opće nelagode, ubrzanoga disanja, porasta pulsa i tlaka te znojenja, čak i na samu pomisao na njih.
Novo istraživanje je utvrdilo kako je najneugodniji zvuk na svijetu škripanje oštrice noža po staklenoj boci, kojega je autor dr. Sukhbinder Kumar sa Sveučilišta u Newcastleu i koje je objavljeno u stručnom časopisu Journal of Neuroscience. No, što neugodne zvukove čini takvima?
Istraživanje pokazuje da su zvukovi poput škripanja krede po ploči ili već spomenutoga škripanja oštrice noža po staklenoj boci neugodni zbog povećane aktivnosti između dijelova mozga zaduženih za emocije i za sluh. Studija objašnjava interakciju između slušnoga korteksa – regije mozga koja obrađuje zvuk, i amigdale – regije mozga koja regulira ljudske emocije i koja procesuira negativne emocije kada čujemo neugodne zvukove. Skeniranje mozga je pokazalo da pri pojavi neugodnoga zvuk amigdala oblikuje odgovor slušnoga korteksa, pojačava aktivnost i provocira našu negativnu reakciju.
„Čini se kako se tada aktivira nešto vrlo primitivno“, kaže dr. Kumar. „Vjerojatno se radi o signalu za opasnost kojega amigdala šalje zvučnome korteksu.“
U istraživanju su znanstvenici koristili magnetsku rezonancu (MRI) kako bi ispitali kako mozak odgovara na niz zvukova. Sudionici istraživanja su slušali niz od 78 različitih zvukova poput škripanja oštrice noža po boci, kojega su ocijenili kao najstrašniji zvuk, i žubora vode, kojega su ocijenili kao najugodniji zvuk. Znanstvenici su potom proučavali reakciju mozga na svaki od tih zvukova. Aktivnost amigdale i slušnoga korteksa varirala je u direktnoj vezi s ocjenama sudionika istraživanja o neugodnosti određenoga zvuka. Emocionalni dio mozga, amigdala, preuzima odgovornost i modulira aktivnost slušnoga dijela mozga pa je naša percepcija vrlo neugodnoga zvuka, kao što je škripanje oštrice noža po boci, povećana u odnosu na umirujući zvuk, poput žubora vode.
Analiza akustičkih značajki zvukova utvrdila je da su svi zvukovi u frekvencijskome rasponu od oko dvije do pet tisuća hertza percipirani kao neugodni.
Znanstvenici kažu da bi bolje razumijevanje reakcija mozga na buku moglo pomoći u razumijevanju medicinskih stanja kojima je značajka smanjena tolerancija zvuka, uključujući autizam s povećanom osjetljivosti na buku, hiperakuziju – smanjenu toleranciju na zvuk i mizofoniju – doslovno “mržnju prema zvukovima“.
“Ovo istraživanje baca novo svjetlo na interakciju amigdale i slušnoga korteksa”, kaže Tim Griffiths sa Sveučilišta u Newcastleu, voditelj studije. “Istraživanje daje novi uvid u emocionalne poremećaje i poremećaje poput šuma u ušima i migrene u kojima se čini da postoji pojačana percepcija na neugodne aspekte zvuka.“
Sudionici istraživanja su identificirali najneugodnije zvukove, no treba imati na umu da je svačiji doživljaj zvuka subjektivan te je moguće da bi druga grupa sudionika neke druge zvukove ocijenila najneugodnijima. Prema rezultatima ovoga istraživanja, tri najneugodnija zvuka su:
1. škripanje oštrice noža po staklenoj boci
(http://audioboo.fm/boos/998123-1-knife-on-a-bottle)
2. škripanje vilice po staklu
(http://audioboo.fm/boos/998127-2-fork-on-glass)
3. škripanje kredom po ploči
(http://audioboo.fm/boos/998130-3-chalk-on-a-blackboard)
Izvor: EarthSky
