Imate li ikad problema s određivanjem što je lijevo, a što desno? Primjerice, kada vozite u autoškoli i instruktor vam kaže da skrenete lijevo, a vi zastanete, i ne možete odrediti koji je smjer lijevo.
Ako je odgovor potvrdan, ne brinite, niste sami – značajni udio populacije ima problema s razlikovanjem desnog i lijevog.
Diskriminacija lijevo-desno kompleksan je neuropsihološki proces koji uključuje nekoliko viših neuroloških funkcija poput sposobnosti povezivanja senzorne i vizualne informacije, jezičnu funkciju i pamćenje.
Nekima to dolazi sponatno, a nekima predstavlja znatan izazov.
Još jedan problem, a tiče se zdravstvene profesije, proizlazi kada se doktor ili medicinska sestra okrenu pacijentu – njihova desna strana je na pacijentovoj lijevoj strani.
Točno razlučivanje desnog i lijevog kod pacijenta također uključujuje vizualno-prostornu funkciju mentalnog rotiranja slike.
Pogrešna skretanja do pogrešaka koje se mogu izbjeći
Nije kraj svijeta ako napravite pogrešno skretanje na putovanju, ali situacije u kojima zabuna desnog i lijevog može dovesti do očajavajućih posljedica su brojne.
Neke od najtragičnijih grešaka u medicini bile su operacije koje su se izvodile na pacijentovoj pogrešnoj strani: odstranjivanje pogrešnog bubrega ili amputacija pogrešne noge.
Postoje sustavi, provjere i balansi kako bi se predvidjele i minimizirale ove vrste pogreški, a kada se dogode, obično je razlog ljudska pogreška.
Pogreška je inherentna karakteristika ljudskog ponašanja – ponekad jednostavno griješimo – ali lijevo-desno pogreške više su od jednokratnih nesreći.
Dokazi predlažu da je zbunjenost oko lijevog i desnog češća kod žena. Literatura predlaže da muškarci demonstriraju veći stupanj vizualno-prostorne funkcije.
„Efekt ometanja“
Razlikovanje lijevog od desnog nikada se ne pojavljuje u izolaciji. Bolnice i ostale zdravstvene institucije su zaposlena i kompleksna radna mjesta.
Doktori se često susreću s ometanjima dok rade; preuzimanje telefonskih poziva, piskutanje srčanih monitora, odgovaranje na pitanja kolega, pacijenata i njihove rodbine – klinička okolina može predstavljati priličan izazov.
U istraživanju objavljenom u časopisu Medical Education, znanstvenici su istraživali utjecaj tih prekida na sposobnost studenata medicine u ispravnoj diskriminaciji desnog od lijevog.
Uz objektivno mjerenje sposobnosti 234 studenata medicine u razlikovanju lijevog i desnog, ispitanici su podvrgnuti i njima tipičnim ambijentalnim zvukovima bolničkih odijeljenja i prekidali ih kliničkim pitanjima.
Rezultati su bili zapanjujući. Čak i pozadinska buka bolničke okoline bila je dovoljna smetnja da neke studente medicine poremeti u prosudbi lijevog i desnog.
Postavljanje niza pitanja tijekom razlikovanja lijevog i desnog imalo je još veći utjecaj. „Efekt ometanja“ bio je veći za starije studente i za studentice.
Sposobnost pojedinca da procjene svoje mogućnosti razlikovanja desnog i lijevog također često nije bila precizna. Mnogi studenti mislili su da su u tome dobri no, prilikom objektivnog mjerenja, pokazalo se da nisu.
Protutehnike
Oni pojedinci koji imaju poteškoća u razlikovanju desnog i lijevog često razviju vlastite tehnike – primjerice smještanje lijevog palca u pravi kut u odnosu na kažiprst, oblikujući tako slovo „L“ koje predstavlja lijevu stranu.
Čini se da ove tehnike ostaju pogrešive i ne uspijevaju izvojevati bitku u svim slučajevima.
U zdravstvu, treniranje – koje počinje na preddiplomskoj razini – bi trebalo osvijestiti studente o izazovima u donošenju lijevo-desno odluka i utjecajima koje ometanja mogu imati na takve, kritične odluke.
Potrebna je strategija koja bi smanjila razvoj takvih situacija koje izazivaju pogreške i bitno je podizati svijest studenata i nastavnika o činjenici da su neki pojedinci skloniji zabuni kod lijevog i desnog.
S obzirom na to da ljudi ne procjenjuju da će s tim imati problem, testiranje sposobnosti diskriminacije lijevo-desno – primjerice online psihometrijskim testovima – moglo bi se ponuditi studentima kako bi izmjerili vlastite sposobnosti.
Oni za koje se otkrije da im ova odluka predstavlja izazov, na taj bi način imali osviješteni problem i mogli bi zbog toga biti oprezniji u određenim situacijama.
Smanjenje elemenata koji odvraćaju pažnju također je važno. Tijekom kritičnih faza leta, piloti se oraju suzdražati od neobaveznog razgovora kako bi izbjegli nepotrebna ometanja. Takva pravila u pilotskim kabinama i druge strategije mogu se primijeniti i u zdravstvu.
Autor: Gerard Gormley, viši akademski opći praktičar, Kraljevsko sveučilište Belfast
Ovaj članak originalno je objavljen na The Conversation.
