Čini se kako su teorije zavjere uvijek prisutne u našim životima. Njihovo poništavanje, međutim, može biti vrlo teško. Sada imamo dvije odvojene studije koje sugeriraju zašto ljudi misle da je lansiranje na Mjesec lažno, da cjepiva izazivaju autizam, da je naš planet ravna ploča i još mnogo drugih stvari. Predlažu, ukratko, da ljudi vjeruju u teorije zavjere kako bi se osjećali jedinstvenima.
Kao što je izvijestio PsiPost, studije su dostupne u časopisima Social Psychology i European Journal of Social Psychology.
Prva studija je bila nazvana “Znam stvari koje oni ne znaju”. Sudjelovalo je više od tisuću ljudi. Znanstvenici su otkrili kako su ljudi koji su podržavali teorije zavjere najviše vjerovali u to da imaju dostupne informacije koje nitko drugi nema. Također su otkrili da su oni koji su htjeli biti jedinstveni vjerovali u neke određene teorije. Isto je vrijedilo za ljude koji su bili ohrabreni da budu jedinstveni.
“Ove studije sugeriraju da teorije zavjere mogu služiti ljudskoj želji da se bude u nečemu jedinstven, naglašavajući motivacijsku podlogu takvih vjerovanja”, pojasnio je Anthony Lantian, koji je bio u ulozi voditelja znanstvenog tima, sa Sveučilišta Grenoble Alps u Francuskoj.
Dodali su, međutim, da nisu posve sigurni je li to sve posljedica onoga što su teorije zavjere sadržavale u sebi ili je jednostavno poanta u tome da su teorije bile nekonvencionalne.
U drugoj studiji sudjelovalo je više od tisuću sudionika. Nazvana je “Previše posebni da bi bili nasamareni” i otkrila je kako je želja da se istaknu u gomili neke ljude dovela do iracionalnih uvjerenja.
U još tri različita eksperimenta pronašli su slične rezultate. Naime, ljudi koji su željeli biti jedinstveni vjerojatnije bi vjerovali i podržavali teorije zavjere. Otkrivena je još jedna zanimljiva stvar: teorija zavjere koja je bila izmišljena dobila je više podrške kada je sudionicima rečeno da manji broj ljudi vjeruje u nju.
“Zajedno, ovi rezultati potvrđuju ideju da se uvjerenja o zavjerama mogu usvojiti kao sredstvo za postizanje osjećaja jedinstvenosti”, napisali su autori Roland Imhoff i Pia Karoline Lamberty sa Sveučilišta Johannes Gutenberg u Mainzu u Njemačkoj.
