Prijedlog, koji je iznijela nekolicina pariških filozofa, zvučao je izvanredno: univerzalni sustav mjerenja, izveden iz potencija na bazi 10 i identificiran kroz zajednički set prefikasa.
Ovaj sustav zaključio bi eru trgovanja u kojoj su se dobra kupovala po jednoj potenciji, prodavala po drugoj i donosila prljav profit. Pojednostavnio bi znanstvene izračune i omogućio slobodnu razmjenu ideja diljem svijeta.
Bio je to prosvijetljeni sustav za prosvijetljeno doba. Kad bi samo francuski znanstvenici mogli uvjeriti druge zemlje da ga prihvate.
No, gusari imaju način da unište i najbolje izložene planove.
Godine 1793., botaničar i aristokrat Joseph Dombey razvio je jedra iz Pariza s dva standarda za novi „metrički sustav“: štap koji je mjerio točno jedan metar, i bakreni cilindar koji je težio točno kilogram.
Dombey je otputovao preko Atlantika kako bi se susreo s državnim tajnikom Thomasom Jeffersonom – drugim poklonikom sustava na bazi 10, nadao se francuski aristokrat, koji će mu pomoći uvjeriti Kongres da se prijeđe na metrički sustav.
No, tijekom putovanja podigla se oluja i Dombeyev brod otišao je s kursa. Nesretni akademik nasukao se na Karibima – i pao izravno u ruke britanskih gusara.
Tehnički, oni su bili „gusari privatnici“ jer su prešutno pošteđeni od strane vlade Njegovog kraljevstva dok god su napadali strane brodove. No, svodilo se na isto.
Razbojnici su uzeli Dombeya za taoca i uzeli njegovu opremu. Znanstvenik je umro u zatvoru nedugo nakon toga; njegove stvari ponuđene su na aukciji.
Francuska je poslala drugog izaslanika koji bi pronio glas o metričkom sustavu. No do vremena kad je zamjena stigla, Amerika je imala novog državnog tajnika, Edmunda Randolpha, koji nije puno mario za mjere.
Nakon što je ostatak svijeta prihvatio metrički sustav, Sjedinjene Države nastavile su zujati oko nezgrapnih imperijalnih jedinica.
Dva stoljeća nakon, Amerikanci i dalje snose posljedice ovakvog razvoja događaja.
Da je Dombey stigao u Sjedinjene Države na vrijeme, on i Jefferson nagovorili bi Kongres da promisle kako mjere udaljenost i masu.
SAD je mogao imati metrički sustav od početka.
Elizabeth Gentry, metrička koordinatorica za Nacionalni institut za standarde i tehnologiju, zadnjih 12 godina nagovara Amerikance da prihvate metrički sustav – danas poznat kao Međunarodni sustav (SI) mjernih jedinica.
SI je jednostavniji i lakši za uporabu, rekla je, a da i ne spominjemo da se radi o sustavu koji koristi, pa, najveći dio ostatka svijeta.
Ona i njeni kolege iznijeli su uvjerljivu argumentaciju: metričke jedinice su sada puno šire prihvaćene nego je to Amerikancima jasno.
Američke kompanije koriste metre i grame u većini proizvodnji i za sve međunarodne razmjene; sokovi se kupuju u litrama, ne galonima; kemija u srednjim školama računa se u metričkom sustavu svakodnevno.
„Opisala bih Dombeyevu nesreću kao propuštenu priliku“, rekla je Gentry.
U danima nakon Američke revolucije, zemlja nije imala standardni sustav mjerenja.
Jedva da su imali jedinstvenu valutu. Bušel zobi kupljen u New Jerseyu sadržavao je 32 funte žita; ali trgovac je mogao odnijeti robu sjeverno u Connecticut, gdje je bušel iznosio samo 28 funti, i fino zaraditi.
Čak je i George Washington mislio da je to ludo. Predsjednik je posvetio dio prvog „State of the Union“ raspravi o sustavu standardnih utega i mjera, što je nazvao „objektom od iznimne važnosti“.
Jefferson je trebao razviti standardizirani sustav, i to je bio zazdatak kojeg se uhvatio s užitkom, ali Kongres je njegove prijedloge smatrao „nepovezanima“, sudeći po povijesnim izvorima koje je objavio NIST.
U Parizu, zagovornici novog metričkog sutava vidjeli su svoju priliku. Jefferson je označen kao frankofil, i Francuska je upravo pomogla Americi u njenom ratu.
Dijeljeni sustav mjera potaknuo bi trgovinu između dviju nacija i služio kao šamar Britancima, koji su se i dalje motali sa svojim stopama i osminama milje.
Stoga su poslali Dombeyja u Washington. On se činio kao dobar izbor: pametan, radišan, veteran u putovanjima preko Atlantika.
„Nedostajala mu je samo jedna stvar“, našalio se NIST-ov knjižničar Keith Martin. „Sreća.“
Nekoliko godina prije toga, Dombey je bio dijelom jednog kolektivnog putovanja koje je također završilo otmicom i zatvorom.
Pobjegao je iz španjolskog zatvora i vratio se u Francusku samo da bi pronašao svoju zemlju u grčevima revolucije i nekolicinu svojih prijatelja aristokrata u redu za giljotinu.
„Dombeyjeva priča vjerojatno je tek fusnota povijesti“, rekao je Martin. Ali, da su on i Jefferson postigli što su namjeravali, „to bi napravilo veliku razliku“.
S obzirom da su svi koristili različite sustave, možda bi bili voljni prebaciti se na metrički sustav, predložio je Martin.
Godine 1875., SAD je potpisao ugovor (Treaty of the Metre) kojim je ustanovljen Međunarodni ured za mjere i utege te je metrički sustav postao sutav međunarodne trgovine.
No, tek 1975. godine Kongres je donio odluku (Metric Conversion Act) kojom se potiče povećana uporaba metričkog sustava u kućanstvima.
Gentry mjere naziva „nevidljivom infrastrukturom koja se kreće oko nas svaki dan“.
Gotovo svako iskustvo koje imamo od trenutka kad se probudimo – zvuk alarma, vremenska prognoza, žitarice u zdjeli – temelji se na mjerenju.
Dumbeyjev jednometarski štap i bakreni uteg mnogo su važniji nego se čini.
A što se dogodilo s tim standardima? Nakon što su prodani, metar i uteg su kroz ruke francuskih medijatora došle do Randolpha, koji nije prepoznao njihovu važnost.
Nitko ne zna što se točno nakon toga dogodilo, ali slilčan uteg završio je u rukama istraživača zemljišta Andrewa Ellicotta, koji je radio na planu ulica za Washington, DC. Sto pedest godina kasnije, Ellicottov potomak A. E. Douglass pronašao je bakreni cilindar u starom sanduku i ponudio ga NIST-u za prikaz.
Nemoguće je reći je li riječ o istom utegu kojeg su ukrali gusari prije dvjesto fodina. Ali proizvedeno je samo šest ovih objekata, pa Martin smatra da je velika vjerojatnost da je upravo taj uteg Dombeyjev uteg.
U svakom slučaju, ovaj objekt se sada nalazi u muzeju Nacionalnog instituta za standardne i tehnologije u Gaithersburgu u Marylandu, konačno okružen ljudima koji cijene njegovu vrijednost.
Izvor: The Washington Post
