Znanstvenici se nadaju da će pronaći novi način liječenja Parkinsonove bolesti. U tome im možda mogu pomoći riđokosi ljudi.
Tek 2% populacije je riđokoso, a to je oko 140 milijuna ljudi. Najviše ih ima u Škotskoj (čak 13%), a slijedi Irska s 10%. Riđokosi nisu samo zanimljivi običnim ljudima zbog svoje pojave, nego su i predmet posebne znanstvene znatiželje.
Naime, ne razlikuju se od drugih samo u vizualnom smislu, nego i po osjetljivosti na svjetlo, bol i nisku temperaturu. Istraživanja su već bila pokazala kako takve osobe trebaju veće količine anestezije.
Sve to mogu zahvaliti prisustvu gena MC1R. Na osnovnoj razini, taj gen daje upute za stvaranje određene vrste proteina uključene u pigmentaciju kose, očiju i kože.
Ta varijacija gena također dolazi u paketu s većim rizikom za određene bolesti. Dobro je poznata sklonost crvenokosih melanomu, najsmrtonosnijem obliku raka kože. Veći rizik od razvijanja raka kože postoji zbog tanje kože i osjetljivosti na ultraljubičasto zračenje. I to čak dva i pol puta više u odnosu na druge ljude.
Otkrivena je i određena povezanost njih i Parkinsonove bolesti. U studiji s miševima zapaženo je da glodavci koji imaju ovaj gen proizvode manje transmitera dopamina u regiji mozga odgovornoj za kretanje. Zato je vjerojatnije da će izazvati oštećenje živčanih stanica koje proizvode dopamin.
Parkinsonova bolest se javlja kad te stanice počinu odumirati, što dovodi do nedostatka dopamina. Istraživanje bi možda moglo ukazati na smjer novog načina liječenja Parkinsonove bolesti. Iako su neki spočitali zaključke studije, jer je ista rađena samo na miševima, vjerojatno će se raditi daljnja istraživanja. Tako će se dodatno provjeriti veza između nedostatka dopamina, riđokosih ljudi i Parkinsonove bolesti.
